“Mnogo je puta rekao kako će je ubiti”, otkrio je Jakub Blaščikovski (Blaszczykowski), poljski reprezentativac i član Volfsburga.
Prisjetio se bivši član dortmundske Borusije, nesretnog dana u avgustu 1996. kada je njegov otac ubio njegovu majku:
– Igrao sam se u sobi i kroz otvoreni prozor sam čuo svađu. Prepoznao sam glasove i to su bili moji roditelji, otac se zaderao i u tom je trenutku sve stalo. Istrčao sam iz kuće kako bih pomogao majci Ani, ali je bilo prekasno. Udahnula je tri puta i doslovno umrla u mojim rukama.
Zigmut Blaščikovski (Zygmunt Blaszczykowski) zbog ubistva je osuđen na 15 godina zatvora, a desetogodišnji dječak je svjedočeći ponovno morao prolaziti kroz bolne trenutke:
– Tada sam već igrao nogomet i svakog sam dana putovao dva sata do Češtoha, grada u kojem sam trenirao. No, nakon smrti moje majke, bio sam potpuno izgubljen i nisam odlazio na treninge. Međutim, imao sam sreću što sam uz sebe imao ujaka Jeržija Brezeka (Jerzyja Brzeczeka), bivšeg reprezentativca i kapitena Poljske na Olimpijskim igrama u Barceloni, koji mi je pomagao da se oporavim te da se vratim nogometu.
“Ubrzo smo otišli na turnir, na kojem su igrali najbolji mladi igrači u državi, a ja sam proglašen za najboljeg igrača turnira. Ujak mi je objasnio kako sam spreman za velike stvari i taj mi je dan pomogao da se ustanem i posvetim nogometu.”
Jakub je rekao i kako je veliku ulogu u daljnjem odrastanju imala i njegova baka Felicja.
– Brigu o bratu Dawidu i meni preuzela je baka Felicja koja je svojom ljubavlju sačuvala obitelj na okupu i usmjerila nas na pravi put. Obožava nogomet i moj je najveći kritičar – kroz smijeh je rekao Blaščikovski.
Njegov otac je iz zatvora izašao 2012. godine te je uskoro umro:
“S njim nisam nikada više razgovarao. Puno sam razmišljao o tom kobnom danu i pitao se jesam li mogao spasiti majku da sam bio nekoliko godina stariji, ali sam shvatio da neću ništa postići s tim te da moram krenuti dalje.”
Svaki put kada postigne gol, Jakub s uzdignutim rukama pogleda prema nebu tražeći ponosnu majku Anu, koja je zasigurno sretna jer je njen sin uspio pronaći pravi put.
