Prvu bazičnu mamografiju svaka žena treba uraditi oko 40. godine života, ovisno o tome ima li pacijentica u porodičnoj anamnezi slučajeva karcinoma dojke. Pregled se nakon toga može ponavljati, odnosno raditi kontrolno godišnje ili, još bolje, svake dvije godine.
Doze zračenja
– U međuvremenu, u tom periodu svakako treba raditi ultrazvuk dojki. To bi bila kao prva skrining metoda. No, doze zračenja za mamografiju nisu velike, ali su sve doze kumulativne. Nakon ultrazvuka dojki, ukoliko ima nešto sumnjivo, u svakom slučaju treba uraditi i daljnje dijagnostičke procedure, kao što su mamografija, magnetna rezonanca, biopsija ili punkcija promjene koja se nađe – kazala je dr. Klančević.
No, dodaje, do 40. godine treba raditi ultrazvuk dojki, a poslije 40. godine opet uraditi ultrazvuk dojki uz mamogrrafiju, koja poslije može ići i na tri godine ako je sve uredu na ultrazvuku.
– Ako se gleda na hormonalni status, najbolji period za mamografiju je 7 do 10 dana od prvog dana ciklusa.
U tom dijelu menstrualnog ciklusa gustoća žljezdanog tkiva dojki je nešto manja pa se dojke mogu bolje prikazati i lakše analizirati na mamografskim snimcima.
Mamografija je radiološka pretraga dojki X-zrakama, uz pomoć koje se vrlo rano može otkriti rak dojke, koji je jedan od češćih tumora kod žena, tako da svaka deseta žena ima rizik da u životu razvije ovu bolest.
PAPA test je, također, najbolje napraviti neposredno nakon što završi menstrualno krvarenje – u prvoj fazi ciklusa, odnosno prije ovulacije. Prvi PAPA test treba napraviti najkasnije godinu nakon prvog spolnog odnosa. Ako je prethodni PAPA test uredan, sljedeći se preporučuje raditi za godinu, odnosno sve bi žene trebale jednom godišnje napraviti ginekološki pregled ultrazvukom s kolor doplerom te PAPA test.
Zloćudne bolesti
Test je važan za otkrivanje raznih upalnih i zloćudnih bolesti, kao što su karcinom grlića maternice, kao i karcinom uterusa.
Provjera šećera u krvi redovno se radi natašte te, eventualno, dva sata nakon obroka. Ova pretraga trebala bi biti sastavnica sistematskog pregleda te ljudi koji su pod povećanim rizikom za razvoj šećerne bolesti, a prvenstveno se radi o ljudima prekomjerne težine.
Bilo bi poželjno barem jednom godišnje provjeriti, između ostalog, i nivo šećera u krvi i urinu. Šećerna bolest često, naime, nije prepoznata s obzirom na to da su prvi simptomi često prisutni tek u kasnijim stadijima, kad je bolest već uznapredovala te kad nastanu oštećenja organa.
