“Nanišanio sam, ali nisam pucao, kasnije sam doznao da sam poštedio Hitlera”

U zadnjim danima Prvoga Svjetskog rata 28. septembra 1918. nakon bitke za Marcoing britanski je vojnik Henry Tandey uperio pušku u ranjenog njemačkog vojnika. Nijemac je sudjelovao u najžešćim bitkama, preživio Verdunsku bitku, drugu bitku za Ypres, vratio se na frontu nakon ranjavanja u bitki na Sommi i sad ga je, ponovno ranjenog i dezorijentiranog engleskom dimnom bombom, sreća napustila pred puščanom cijevi na cesti za Menin. I Englez je u žestokoj bitki noć ranije teško ranjen u nogu. Nanišanio je i pogled mu se sreo s Nijemčevim. Spustio je pušku, prenosi “Jutarnji.hr”.

Nijemac je zahvalno kimnuo i nestao. Taj sasvim ljudski čin saosjećanja ispario bi skupa s ostalim sjećanjima na Prvi svjetski rat. Ali dobri Tandey pustio je u život 29-godišnjeg kaplara Adolfa Hitlera, koji je već kod prošlog ranjavanja 1917. skoro poslan kući zbog “očajnog stanjuglu s glavom među rukama, pričali su vojnici, satima šuteći duboko zamišljen, pa bi naglo skočio, počeo mahati i hodati po sobi urlajući kako Nijemcima nakon svih izvojevanih bitaka neće priznati pobjedu, “jer su nevidljivi dušmani njemačkog naroda veća prijetnja nego najveći topovi njihovih neprijatelja”.

Dvaput ranjen, dvaput spašen, najveći zlikovac svih vremena tako je kao teška krivnja pao na mladog Engleza Henryja Tandeyja i on je taj teret vukao od svoje 27. godine sve do smrti. Krivnja ga je izjedala dok je iz svoje razrušene kuće u Coventryju slušao vrištanje susjeda na koje je 515 Luftwaffeovih aviona bljuvalo bombe i dok je u pauzama bombardiranja izvlačio djecu i žene iz zapaljenih kuća. Misao da je mogao spriječiti najvećeg masovnog ubicu u historiji obezvrijedila je i Viktorijin križ i sve njegove ordene. Henry Tandey umro je 1977. u 86. godini, trebao je umrijeti kao heroj i jedan od najodlikovanijih britanskih vojnika iz Prvoga svjetskog rata, ali umro je kao čovjek koji je mogao ubiti Hitlera. Britanski historičar David Johnson svojom novom knjigom “One Soldier and Hitler, 1918: The Story of Henry Tandey VC DCM MM” želi Tandeyju vratiti što mu je Hitler oteo. “Najodlikovaniji britanski vojnik koji poštedi život Adolfu Hitleru je sjajna priča, neki je prihvaćaju, neki je osporavaju i istina se možda nikad neće doznati. Ali Henry Tandey zaslužuje da ga se pamti po njegovu saosjećanju čak i više nego po njegovoj neospornoj hrabrosti”, rekao je Johnson novinarima predstavljajući knjigu. Jedan od Tandeyjevih saboraca iz Jorkširske regimente, general Lord Dannat, hvali knjigu. Kaže da će Tandeyja uvijek pamtiti kao najodlikovanijeg vojnika Prvoga svjetskog rata koji je jednim potezom obarača mogao spriječiti Drugi svjetski rat pa je u njegovoj biografiji tim važnije razdvojiti činjenice od priča što je autor prema njegovu mišljenju dobro obavio.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.