O genocidu se ne raspravlja

U Srebrenici je predstavljen zbornik radova pod naslovom “Preispitivanje Srebrenice” koji je priredio direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda u saradnji sa Fondom strateške kulture iz Moskve i Predstavništvom Republike Srpske u Srbiji.

Autori ovog zbornika, između ostalog, dovode u pitanje presude Haškog tribunala, te tvrde da pokušavaju da spriječe stalna nastojanja da se ukine Republika Srpska.

Analitičari kažu da je riječ o otvorenom negiranju pravosudnih činjenica. Preživjeli genocida u Srebrenici poručuju da se neće pregovarati o činjenicama.

Nekoliko sedmica nakon što je Haški tribunal Ratku Mladiću izrekao presudu od 40 godina zatvora za, između ostalog, genocid u Srebrenici, u tom gradiću na istoku Bosne održana je promocija zbornika radova pod nazivom “Preispitivanje Srebrenice”. Riječ je o radovima koji su još u junu predstavljeni u Beogradu, a nastali su 2015. i 2016. godine. Autori koji su govorili na promociji, između ostalog, negiraju činjenice utvrđene sudskim presudama.

“Mi ustvari bijemo bitku za istinu o Srebrenici da ne bi ostao ne samo kao teret oko rata nama kao narodu, nego da bi sprečili nastojanja da se ukine Republika Srpska na osnovu lažne priče o genocidu, koji ustvari to nije”, tvrdi jedan od autora Aleksandar Pavić.

On jasno poručuje da autori zbornika radova negiraju da je u Srebrenici počinjen genocid, a čemu svjedoče presude Trubunala u Hagu i to ne samo one izrečene ratnom komandantu bosanskih Srba Ratku Mladiću i političkom vođi Radovanu Karadžiću. Svoje stavove potkrjepljuju tvrdnjama da je Zapad “lansirao” svoju istinu o Srebrenici.

Ovi ljudi tvrde da srpska strana na ovaj način želi dati doprinos sagledavanju istine o događajima u i oko Srebrenice u proteklom ratu, te pozivaju predstavnike bošnjačkih naučnih institucija da se u junu iduće godine sastanu i razgovaraju o toj temi.

No, na promociji zapravo nije bilo mjesta ovako demokratičnom pristupu. Diskusija o napisanom u zborniku radova nije bila moguća. Tome svjedoči istoričar iz Srebrenice Adem Mehmedović.

“Bila je tu puna ta mala sala, bilo je i Bošnjaka koji su imali volju da diskutuju na jedan kulturan i argumentovan način, međutim, na kraju promocija je završena bez prava na diskusiju. Evo i ja, kao historičar, bio sam spreman da diskutujem i da ukažem na neke stvari argumentovano koje su iznijete tokom promocije tog zbornika, a koje su očigledno pogrešno predstavljene”, kaže Mehmedović.

Emir Suljagić, predavač na Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu, preživio je genocid u Srebrenici. O onome što se dešavalo u julu 1995. godine napisao je više naučnih radova i knjiga. Smatra da zbornik radova koji je predstavljen u Srebrenici negira sudski utvrđene činjenice.

“Ako bilo ko misli da ćemo mi, pogotovo mi koji smo to preživjeli, pregovarati o činjenicama, taj se teško vara. Niko sa njima neće pregovarati o činjenicama. Zločini su počinjeni u razmjerama u kojima su počinjeni. Ne mogu se dijeliti po popisu iz 1992. godine. I ne postoji ništa što može opravdati i objasniti ponašanje organa vojnih, policijskih i političkih tadašnje Srpske Republike BiH, odnosno Republike Srpske, u Srebrenici i u okolini Srebrenice, odnosno cijeloj istočnoj Bosni između 1992 i 1995 godine”, dodaje Suljagić.

O Srebrenici bi trebali da pišu oni koji su bili tu i znaju šta se dešavalo, kaže novinar iz ovog grada Marinko Sekulić i objašnjava da kako svako pogrešno pisanje utiče na život Srebreničana.

“Vrlo često nam se dešava da ljudi ne samo u pisanju knjiga, već i u medijskom izvještavanju, nama naprave medvjeđu uslugu”, kaže on.

Podršku zborniku radova dao je Fond strateške kulture iz Moskve. Emir Suljagić navodi da nije prvi put da Rusija na ovaj ili onaj način podriva stabilnost u BiH, ali i regionu.

“Imate i nevladine organizacije sa sjedištem u Bratuncu, koje su postavile recimo sliku Vladimira Putina na ulazu u Zemljoradničku zadrugu u Kravici gdje je 13. jula 1995. godine 1.500 ljudi ubijeno za jedno poslije podne. Ne vidim šta tačno Rusija misli, odnosno njena zvanična politika u bivšoj Jugoslaviji, odnosno BiH, da može postići sa ovim i kako tačno misle da doprinose pomirenju i povjerenju, i na kraju krajeva kredibilitetu Ruske Federacije u bivšoj Jugoslaviji”, navodi Suljagić.

Nije prvi put da političari, organizacije ili neki naučni krugovi negiraju genocid u Srebrenici, a sve pod krinkom zaštite Republike Srpske i nacionalnih interesa srpskog naroda.

Prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, a koje su izrečene Mladiću i Karadžiću, u Srebrenici je u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka. O tome govore i presude generalima Vojske RS Radislavu Krstiću i Zdravku Tolimiru.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.