PRIČA O PJESMI JAŠARA AHMEDOVSKOG: Venčajte me sa njenom lepotom

Kada se pominju velikani narodne muzike u nabrajanju su neizostavni Sinan Sakić, Šaban Šaulić, Toma Zdravković, Halid Bešlić. Ostali, iako imaju svoj značaj, mogu da se poredaju kako hoće. Međutim, nije mali broj istinskih zaljubljenika u one najličnije, najpotresnije i najsentimentalnije folk pjesme – tzv. karafolk koji nikad ne zaboravljaju da pomenu ime Jašara Ahmedovskog kada nabrajanju neprikosnovene pjevačke veličine. Često ga stave na prvo mjesto. Jašar Ahmedovski, pa svi ostali...

To je zbog toga što u svojim pjesmama donosi notu one iskrene, lične, duboke, potresne ispovijesti s kojom se ljudi lako poistovjete i u kojoj se lako prepoznaju. Kad se na to doda činjenica da je dobar dio svoje karijere Ahmedovski proveo pod okriljem “Južnog vetra” njegova popularnost kod zaljubljenika u karafolk postaje razumljivija.

Pjesme koje su u najvećoj mjeri doprinijele da stekne status koji ima svakako su: “Isplači se, biće ti lakše”, “Tamo si ti” “Koja žena prokle mene”, “Kad sveća dogori”, kao i “Venčajte me sa njenom lepotom” za koju se može reći da je njegov najveći hit. Objavljena je na albumu “Jašar” iz 1997. godine, a nastala je iz pera Miodraga Radomirovića koji je napisao stihove, dok je sam Ahmedovski autor kompozicije.

Ono što je simptomatično za Jašarove pjesme je tema koja se prožima kroz cjelokupan njegov opus, a to je patnja. Zbog toga se ljudi u njegovim pjesmama lako prepoznaju. Zamislite jednog tipičnog Balkanca, koji je sklon patnji, koji po pravilu lijek svom bolu nalazi u kafani i koji pjeva kad mu je najteže. U tim trenucima neće mu biti bliski neki razdragani, veseli pjesmuljci, već najmračniji, iskonski karafolk, jendostavnog ritma i bez melodijskih vratolomija, a tu Jašar Ahmedovski stupa na scenu.

“Venčajte me sa njenom lepotom” pokazuje zapravo koliko su mračne i potresne slike iz njegovih pjesama. Ona donosi priču lirskog subjekta koji je zbog nesretne ljubavi dotakao samo dno. Iako ni u jednom trenutku to eksplicitno ne navodi, da se zaključiti da mu je ljubav neuzvraćena. Zbog toga od drugih ljudi, sudbine, više sile ili koga već traži da ga vjenčaju s njenom ljepotom, s njenim životom. Umjesto toga sudbina ga je vjenčala s tugom. Dok ih smrt ne rastavi…

Za njega je to najveći mogući poraz od kojeg je nemoguće oporaviti se, zbog čega je spreman na konačno oslobađanje od patnje, tj. spreman je da se preda Bogu. Kako onda da se tipični Balkanac ne prepozna u ovoj pjesmi i ne poistovjeti s njom. Svaka nesretna ljubav predstavlja sudbinske poraze nakon kojih nema dalje. Te poraze i duševne lomove samo je karafolk u stanju da predstavi i opjeva, dok je jedini izlaz iz sveka odlazak Bogu na istinu.

Da li je baš tako ili je patetika uzela maha, procijenite sami…

Zadnje iz rubrike

Najnovije na portalu »

Popularno

Facebook