Sezona lova na Gorance…

Na naš web portal je stigao jedan komentar, koji deluje veoma uznemiravajuće. Zamoljeni smo od gospodina Nedžmidina Sejdilara da ovaj javni apel objavimo, pošto je dosad uvek nailazio na zatvorena vrata na svim medijima. Komentar objavljujemo u originalnom sadržaju:

Poštovani prijatelji, Esselamu Alejkum
Ja sam Nedžmidin Sejdilar iz Dragaša. Poslovan sam čovek i predvodim jednu ozbiljnu kompaniju za distribuciju interneta “”SpeedNet”” u opstini Dragaš, sa kojom sam postigo dvostruko veći uspeh od očekivanog. No svrha mog javljanja vašoj redakciji je da vam predočim moj problem nebi li mi izašli u susret.

Pre izvrsnog vremena dok sam izlazio iz supermarketa koji se nalazi prekoputa policijske stanice u Dragašu, prišlo mi je uniformisano lice i derući se na mene i tražilo saobraćajnu i vozačku dozvolu. Našta sam mu ja odgovorio: “Gospodine ja vas savršeno dobro čujem i najljubaznije molim da se ne derete na mene” Nakon toga policajac se uzverio i drao jos većim tonom na mene. Našta sam ja takođe ponovio prvu rečenicu koju sam izgovorio  “”Gospodine ja vas savršeno dobro čujem i najljubaznije molim da se ne derete na mene”. Zatim mi je policajac izgovorio niz uvredljivih i vulgarnih izraza. Ja sam bio zapanjen i zaista nisam znao šta da radim te sam podigao ruke iznad ramena i začuženo gledao. U tom momentu istrčao je iz stanice njegov kolega (drugi policajac) koji mi je na silu uvrnuo levu ruku i odvukao me gurajući do same policiske stanice. (napominjem da nije bilo potrebno koristiti silu). Jednostavno da su me samo pozvali do policiske stanice ja bih do nje sam odšetao) Kada su me već odvukli u policisku stanicu prvi policajac koji se napolju drao na mene nastavio je jos većim intenzitetom da se dere, izgovarajući “”Sad ćeš ti da vidiš ko sam ja”” gde me je nakon toga na samom ulasku u jednu malu kancelarijicu s leđa udario pesnicom u donjoj desnoj strani stomaka.

Tada sam pao na pod jer sam od udarca zadobijenog imao problema sa disanjem. Ostao sam bez vazduha. Dok sam se mučio da udahnem vazduh, policajac koji me je udario pesnicom još dvaput me je šutnuo po nogama i psovao, koristeći najgore i najuvredljivije izraze. Na svu sreću u kancelarijicu je ušao jedan nepristrasan policajac koji mi je pomogo da se ovaj drugi ne iživljava fizički nadamnom, a  kome sam i dao službeni iskaz jer sam odbio da uopste komuniciram sa siledžijom. Nakon toga sam otišoa dežurnom lekaru, izvršio pregled gde je lekar konstatovao da mi je naneta lakša telesna povreda.

Dva dana kasnije obratio sam se kancelariji za ljudska prava koja je u opštini Dragaš i oni su mi dali formular i uputili da taj formular popuniom i prosledim unutrašnjoj kontroli policije, što sam i učinio. Nekoliko sedmica kasnije bio sam pozvan u policiskoj stanici u Prizrenu da dam službeni iskaz uvezi sa vandalskim ponašanjem pripadnika kosovske policije koji me je tukao. Par dana pre iskaza u policiskoj stanici u Prizrenu sam takođe bio pozvan u opštinskom sudu u Dragašu da dam iskaz, što sam takođe i učinio , te mi je tada sudija rekao da ce odluka biti doneta nakon suočenja koje nisam ni dočekao.

Pre nekoliko dana, bez suočenja dobio sam rešenje kojim se ja proglašavam krivim zato što sam dobio batine od policajca. Ovakav bezobrazluk ja u svom životu nisam video.  Da neko dobije batine bez razloga i potom dobije i novčanu kaznu koju mora platiti zato što je dobio batine. Zamislite, sudija je doneo odluku a na onovu izjave policajca koji me je tukao. A da pritom nije uzeo u obzir da je taj policajac inicijator incidenta, takođe nije uzeo u obzir da je taj policajac strana u postupku. A i nije organizovao suočenje nebi li video ko govori istinu a ko laže. U obrazloženju odluke kojom se ja kažnjavam stoji da sam ja i ranije kažnjavan prekršajno. Kakav bezobrazluk. Kakve veze ima sto sam jednom pogrešno parkirao vozilo sa batinama dobivenim mučki i to sa leđa u policiskoj stanici. Zamislite sud uzima za otežavajuću okolnost protiv mene to što sam nekada davno pogrešno parkirao. A ne uzima u obzir da se protiv policajca koji je mene tukao vodi istraga u unutrašnjoj kontroli pri policiji, i neuzima u obzir da je protiv istog policajca podneto nekoliko žalbi u kancelariji za ljudska prava u opštini Dragaš za takođe arogantno ponašanje i demonstiriranje sile. No možda bih ja ili pak neko drugi iz moje zajednice izvukao oslobađajuću presudu u Opštinskom sudu u Dragašu ali kad bi nama sudila čistačica zaposljena u sudu ili pak portir a možda i neki od dva sudska dostavljača. Jer od strane manjinske zajednice u opštinskom sudu u Dragašu zaposleni su samo ljudi na pozicijama koje sam napomenuo. Uh, umalo da zaboravim imamo i dvije osobe koje rade na većim pozicijama od ove koje sam napomenuo. To su daktilografkinje.

Način na koji se većina policajaca ponaša u našoj opštini nimalo se ne razlikuje od Miloševićevih policajaca, a način na koji se sudstvo ponaša gore je nego sudstvo Adolfa Hitlera. Jednostavno ovaj sud u Dragašu ima zadatak da legalizuje diskriminaciju i prljave rabote koje pojedinci iz redova policije čine nad civilima. Znate i u sudu Adolfa Hitlera jedan Dmitrij nevino optužen uspeo je da izvuče oslobađajuću presudu. U opštinskom sudu u Dragašu to je nemoguće, jos ako žrtva pripada manjinskoj zajednici.

Ovo je slučaj koji mi je naneo najveće duševne patnje. Obzirom da se bavim uglednim poslom i samim tim sam i ugledan čovek. Obzirom da se bavim poslom koji zahteva da se dosta vozim kolima imao sam dosta slučajeva da su se policajci arogantno ponašali, pretili silom i vređali me. Na primer jedan policajac u selu Kruševo nazvao me je džukelom i rekao “tebe treba ubiti, a videćeš ko sam ja kad skinem uniformu. U civilu ima da me zapamtiš” zatim mi je držeći bilten od neke sportske kladionice rekao “hoćeš li da ti ove papire nabijem u usta “. Drugi policajac kada me je zaustavio kolima u Dragašu rekao mi je: “” Nećko, dok sam u uniformi ja govorim a ti ćutiš” nakon čega sam ga ja upitao jeli to demonstrirate  zakon jačega, te da mi to i dokaže napisao mi je prekršajnu prijavu za delo koji nikada nisam ni počinio.

Pa sada ja javno pitam sve kravataše kojima smo dali glasove na izborima, sve košuljaše i tamnoodelaše koji su se udarili u grudi da zastupaju narod. Jeli nas to oni ovako štite i zastupaju? Zamolio sam čak i neke od elektronskih medija da mi iziđu u susret da javno iskazem svoj problem, ali nisam od njih dobio nikakav odgovor. Samo mi je jedna agencija rekla da će me kontatktirati putem mejla sutra. Ja sada počinjem da sumnjam i  u pristrasnost medija, ili u medijima dobijaju prostora samo ljudi u kravatama i političari.

Sa postovanjem
Nedzmidin Sejdilar.

Tekst preuzet u orginalu sa web portala vila-goranka.de, a stavovi izraženi u ovom tekstu ne odražavaju  uredničku politiku portala bosnjak-ks.info

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.