Genetska analiza DNK usamljenog Georgea, odnosno kornjače Galapagos koja je dostigla najstarije doba, zajedno s drugim genskim analizama iste vrste (koja može živjeti oko 100 godina) pokazuje da imaju niz genetskih varijabli i varijanti povezanih sa „popravljanjem“ DNK, imunološki odgovor, suzbijanje raka i druge karakteristike koje nedostaju drugim kičmenjacima.
Njegova vrsta, piše Science Daily, možda je umrla s njim 2012. godine, ali on i ostaci drugih ogromnih kornjača i dalje otkrivaju naučnicima tajne te vrste i zašto bi mogli tako dugo živjeti. Univerziteti Yale u SAD, Oviedo u Španiji i Konzervacija Galapagos i Nacionalni park Galapagos sudjeluju u istraživanju.
Rezultati analize objavljeni su u časopisu Nature Ecology & Evolution.
Upravo je 2010. godine započela s slijeđenjem njegovog gena, posljednje vrste formalnog imena Chelonoidis abingdonii, da istraži evoluciju kornjača u Galapagosu. Carlos Lopez-Otin iz Ovieda, Španija, analizirao je podatke kako bi vidio šta i koje genetske varijable omogućavaju takvu dugovječnost.
“Do sada smo pronašli devet oznaka starenja, a nakon istraživanja 500 gena prema toj klasifikaciji, pronašli smo vrlo zanimljive varijante koje potencijalno utječu na šest od tih devet karakteristika kod džinovskih kornjača, što otvara nova vrata u istraživanju starenja i kod ljudi”, kaže Lopez -Otin.
Ogromne kornjače i ljudi dijele preko 90 posto DNK, a profesor Beheregaray, jedan od koautora studije, kaže da razlike čine ovu usporedbu zanimljivom.
“Neki od tih gena nisu umnoženi kod ljudi, ali nalaze se u kornjačama. Neki imaju čak tri kopije gena”, kaže on i dodaje da “znamo da umnožavanje gena utječe na funkciju tih gena.”
Nada je da će ih moći ponoviti u laboratoriji.
“Možda je upravo u tim genima čak i tajna u njihovom dugom i vrlo zdravom životu”, kaže Beheregaray.
Ogromne kornjače mogu imati rak, ali zajedno s nekim drugim gmazovima imaju izuzetno nisku stopu raka bilo koje vrste.
“Rak je povezan sa problemima tokom diobe ćelija. Kada se ćelija podijeli, DNK može da pogriješi, a divovske kornjače su nekako” naučile “kako da je spriječe ili minimiziraju”, kaže on.
“A sada imamo liste potencijalnih gena koje trebamo gledati dalje i povezivati se s ljudima”, objašnjava.
Ali, iako je posao definitivno važan za ljude, pomoći će i u zaštiti ogromne kornjače.
Šest vrsta je kritično ugroženo, tri su ugrožene, tri su ranjive, a jedna, možda čak dvije i su izumrle. Dakle, veliki Lonesome George bio je posljednji primjerak takve vrste.
