VIDEO: Istina o pogibiji Jurija Gagarina

Godišnjica smrti prvog čovjeka koji je letio u kosmos Jurija Gagarina obilježena je 27. marta, a tek sada, 45 godina od njegove pogibije 1968. godine, konačno saznajemo i kako je stradao.

Jurij Gagarin je poginuo za vrijeme trenažnog leta na avionu MiG-15. Kako je potpuna istina tragedije decenijama prikrivana, pojavilo se nekoliko verzija koje su, svaka na svoj način, pokušale da odgovore na pitanje kako je došlo do pogibije prvog kosmonauta, piše “Astronomski magazin”.

Aleksej Leonov, poslije Gagarina sigurno najpoznatiji sovjetski kosmonaut i jedan od posljednjih pripadnika prvog odreda kosmonauta koji je bio vrlo blizak sa Gagarinom, jedan je od malobrojnih koji je znao punu istinu o njegovoj smrti.

U januaru ove godine Leonov je napisao pismo predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu u kome ga moli da se konačno otvore tajne arhive i javnosti otkriju detalji o pogibiji Jurija Gagarina.

U intervjuu časopisu “Kultura” koji je objavljen 22. marta, Leonov eksluzivno iznosi detalje i razotkriva tajnu Gagarinove pogibije.

Prema njegovim riječima Gagarin je poletio 27. marta jer su mu ponudili mjesto načelnika Centra za pripremu kosmonauta, a on nije htio to da prihvati, a da prethodno i sam ne postane pilot.

“Postavio je uslov – da bi postao načelnik treba da uđem u stroj kao pilot. “Rukovoditi pilotima, a da ne letiš – tu nema moralnog prava”, rekao je Gagarin, tvrdi Leonov.

Kako objašnjava, poslije obaveznih letova na vojnom avionu u njegovu letačku knjižicu je trebalo da bude upisano sljedeće: “Sposoban za letove u složenim meteorološkim uslovima na avionima “MiG-17″ za vrijeme minimalne oblačnosti od 450 metara i vidljivosti do 800 metara”. To su uslovi koji važe za pilote prve klase.

Leonov je odbacio mogućnost da je Gagarin stradao “zbog susreta sa NLO”, ili zbog toga što su “piloti bili pijani”, “avion bio neispravan” ili “zbog greške dispečera”, što su sve teorije koje su vladale poslije njegove smrti.

Objašnjava da je uzrok nesreće – aljkavost.

“Sada je dozvoljeno da se kaže šta se desilo. Razlozi pogibije leže u – aljkavosti, raspuštenosti i neodgovornosti koja je vladala u našoj državi. U reonu trenažnih letova, pored Gagarinovog Miga preletio je bez ikakve kontrole sa zemlje jedan avion.

Gagarin je letio brzinom od oko 750 kilometara na čas, dok je ovaj drugi avion prošao pored njega na rastojanju od samo 10-15 metara brzinom od 1.170-1.200 kilometara na čas, praktično brzinom zvuka.

Jaka vazdušna struja prevrnula je Gagarinov avion, koji je upao u duboku spiralu. Avion je imao rezervoare sa po 260 litara goriva. Instruktor Vladimir Serjogin, koji je sjedio iza Gagarina u avionu, je prije leta napisao instrukcije da je zabranjeno obavljati visoke i složene pilotaže, tako da tokom ovog leta ovo nije bilo planirano.

Konkretan zadatak je bio da obave nekoliko naklona pod uglovima od 15 i 30 stepeni i pikiranje bez pilotaže pod velikim uglovima. Na visni od .4.200 metara, Jurij je javio: “Ja, 625. zadatak u RIP-u (reonu trenažnih letova) završio, idem na ‘rubež’ (rubež je putanja spuštanja).”

Ispitavilo se da će ovo biti posljednje javljanje Gagarina. Kroz 55 sekundi, tačno znamo vrijeme jer je ono ostalo registrovano na brodskom časovniku, avion je već udario u zemlju.

Imam fotografiju sa mjesta tragedije (Leonov pokazuje fotografiju). Pogledajte, ako bi avion pao nosem, onda bi polomio dva-tri drveta, a ovdje vidite koliko je vrhova drveta posječeno …”, objašnjava za “Kulturu”.

On kaže da je fotografija sa drvećem dokument koji potvrđuje da je posada do posljednjeg trenutka bila aktivna.

Prema riječima Leonova za ono vrijeme bilo je logično da ovakva istina bude skrivana od javnosti.

“Državna mašina je vodila računa da ne uznemirava javnost. I general Kamanjin (koji je u Vazduhoplovnim snagama rukovodio kosmičkim programima, kome je Gagarin bio potčinjen i koji je dozvolio Gagarinu da uprkos zabrani leti na trenažnim avionima) i konstruktor Tupoljev su znali šta se desilo, ali su zamolili da se ovo pitanje ne pokreće jer po njima poginule to ionako neće vratiti.

Ja sam se izolovano borio za istinu, obratio sam se predsjedniku. Nedavno je objavljeno da je do katastrofe došlo zbog “nesankcioniranog” aviona. Identitet pilota će biti objelodanjen kasnije”, objašnjava ovaj bivši kosmonaut i dodaje da je odlučeno da se sada ime tog pilota, koji je teško bolestan i ima skoro 90 godina, ne objavljuje.

Ipak, on potvrđuje da se radi o veoma poznatom pilotu lovca, heroju Sovjetskog Saveza.

Leonov tvrdi da je za nesreću isključivo kriv pilot, a ne oni koji su ga navodili , jer je trebalo da leti iznad 10.000 metara.

Međutim, on se iznenada spustio ispod oblaka do visine od oko 400 metara, krenuo u forzaž i sa brzinom zvuka krenuo u vis, preletjevši pored Gagarinovog “Miga”. Kasnije je priznao generalu Zapoljskom: “Osjetio sam da se nešto desilo”, tvrdi Leonov.

Kako objašnjava, on i profesor doktor Serej Belocerkovski su svojevremeno na Akademiji Žukovskog simularili sve varijante prelaska aviona iz jedne u drugu tačku za 55 sekundi.

“U svim varijantima, zajednička je duboka spirala u koju je drugi avion koji je preletio na malom rastojanju ubacio Gagarinov MiG”, kaže ovaj bivši kosmonaut.

“Nalazio sam se 13 kilometara od mjesta pada. Tada sam čuo dva praska – prvi, to je bila eksplozija, a drugi je bio zvuk koji je karakterističan za avione koji probijaju zvučni zid. Tada je avion naglo ubrzavajući, krenuo u vis. Dijelilo ih je sekunda i po. Nisam bio jedini koji to čuo, i o tome sam napisao u dokumentima iz 1968.

Početkom 90-tih odjedanput je poraslo interesovanje za pogibiju Gagarina, objavljene su čak bezobrazne fantazije o tome da su piloti bili pijani … “, kaže Leonov i dodaje da im je tek poslije dvije decenije dozvoljeno da pogledaju dokumenta komisije.

“Tada sam vidio da je ono što sam ja napisao falsifikovano – to nije moj rukopis, dok je grafik vremenske razlike između dva praska uvećan deset puta. Tada sam se zakleo da će uraditi sve da istina bude objelodanjena. Sada je to vrijeme konačno došlo … “, kaže Aleksej Leonov u intervjuu za rusku “Kulturu”, a koji je priredio Grujica Ivanović za “Astronomski magazin”.

[youtube]hGpVrtCx5dA[/youtube]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.