Bayern sprema transfer “težak” 100 miliona eura

Bayern priprema ponudu od stotinu miliona eura za Paula Dybalu, piše Il Corriere di Torino, koji je vrlo blizak Juventusu i na izvoru je informacija koje stižu iz redova Stare dame.

Informacija koja intrigira s više aspekata, ponajviše gledajući iz ugla dugogodišnje finansijske i stručne politike najuspješnijeg njemačkog kluba. Juventus se finansijski iscrpio kupovinom Cristiana Ronalda, koji će ga zajedno s odštetom, četverogodišnjom plaćom, bonusima i premijama stajati blizu 400 miliona eura, tako da ne čudi što razmišlja prodati darovitog Argentinca.

Prema informacijama Calcia Mercata, Bayern je spreman u jednadžbu ubaciti Jamesa Rodrigueza. Ako će Juventus biti zainteresiran za takvu opciju, možda dođe do razmjene, uz, jasno, dodatak u kešu.

Bayern bi morao otkupiti Kolumbijca od Reala pa ga uputiti prema Torinu. To je ipak manje vjerovatna opcija, ali navodno stoji kao mogućnost.





Bayern spreman iskrcati 100 miliona eura za Dybalu

Ako je istina da Bayern namjerava dovesti Dybalu, to znači da Bavarci odustaju ili su primorani odustati od prilično štedljive politike koje su se više-manje čvrsto držali posljednjih godina, pa i desetljeća.

Dok evropski klubovi Bayernova ranga troše na pojačanja poput pijanih milionera te su spremni čak dizati bankovne kredite i ulaziti u dugove, Bavarci ulažu osjetno manje na pojačanja i godinama ne žele trošiti više nego što zarađuju.

Djelomično i zbog toga, a puno više zbog bogatih njemačkih spozora, jedan je od rijetkih velikih evropskih klubova koji nije u dugu, ali pitanje je koliko dugo će s takvom politikom ostati u vrhu evropskog nogometa?

Bayern već godinama odolijeva „plesu miliona“, uporno odbija ući u „luđačku utrku“, kako su šefovi bavarskog kluba opisali potrošnju stotina miliona eura pojedinih klubova na zvjezdana pojačanja.

„Za vrijeme raspleta Neymarova transfera u PSG, sam sebe sam upitao što bi nam bilo važnije: Neymar ili Allianz Arena? Jasno ću reći da bismo uvijek izabrali stadion, on nam je važniji. Mi smo Bayern i imamo drugačiju filozofiju. Ne možemo i ne želimo toliko potrošiti na jednog igrača“, izjavio je Karl-Heinz Rummenigge, izvršni direktor Bayerna.

Na ovu izjavu ostali njemački klubovi će se samo nasmijati, jer je Bayern u Njemačkoj daleko najveći potrošač. Najljući suparnici će mu predbaciti da je već desetljećima miljenik Njemačke, napose bavarske visoke politike, koja je 60-ih odlučila stvoriti najveći njemački i evropski klub, do tada je bio tek njemački prosjek, a u gradu su vladali Zehcigeri, pa stoga nije slučajno što su najveće kompanije baš uz Bayern.

Istina je da se ne može reći kako bavarski div troši malo, sigurno spada u red najvećih potrošača, ali ipak je osjetno umjereniji u usporedbi s najvećim konkurentima – Realom, Barcelonom, Manchester Cityjem, PSG-om ili Manchester Unitedom.





Štedljivi Nijemci otvaraju novčanik

Najveći Bayernov transfer, odnosno odšteta za jednog igrača, iznosi tek nešto više od 40 miliona, a to je skoro pa sitniš za nabrojane klubove. Prema podacima Transfermarkta, Bayernov rekordni ulazni transfer jest onaj francuskog veznjaka Corentina Tolissa, koji je došao iz Lyona za 41,5 miliona eura.

Bayern je u cijeloj historiji upisao „tek“ deset transfera koji prelaze 30 miliona eura, čime je daleko od vodećih na listi najvećih potrošača. Primjera radi, Real Madrid ima 25 transfera većih od 30 miliona eura, devet većih 40 miliona eura i čak šest većih od 60 miliona eura, a ukupno je potrošio višestruko više od Bavaraca samo u dva predsjednička mandata Florentina Pereza.

Bayernova politika desetljećima je bila da dovodi najbolje njemačke igrače za ne prevelike svote, ali kojima bi, doduše, osigurao goleme plaće. Bavarci već godinama nemaju ozbiljnijeg konkurenta u Njemačkoj, može se reći da su praktički imali monopol na njemačkom tržištu nogu.

Donedavno su dovodili igrače kako im se prohtijelo, čak i iz redova najvećeg konkurenta Borussije Dortmund, ali vremena se ipak mijenjaju. U Njemačkoj još uvijek nema kluba koji bi im mogao u finansijskom smislu ozbiljnije zaprijetiti, ali na njemačkom ozemlju operira sve više velikih inostranih klubova koji su spremni dublje gurnuti ruku u džep.

Tako se dogodilo da su neki talentovani njemački i inostrani igrači izmakli Bayernu, koji više ne može računati da će pokupiti baš svakog igrača kojeg poželi u Bundesligi.

Bavarci na raskrsnici




Uz sve to, Bayern ima u momčad previše ostarjelih vedeta i sljedećeg ljeta više neće moći odlagati pomlađivanje momčadi. Bavarci su prisiljeni ići u obuhvatniji remont, a za uspješno osvježavanje momčadi nemaju dovoljno kvalitetnih resursa.

Jednostavnije rečeno, gdje u ovom trenutku naći superklasne igrače za svote koje su donedavno iskrcavali? Vremena se mijenjaju, tržišta su sve otvorenija, pa je logično zaključiti da će Bavarci sve teže za osrednje novce, to je uslovno rečeno, pronalaziti svjetske klase koje će mu omogućiti borbu za glavne trofeje, prije svih Ligu prvaka.

Koliko god pametni i racionalni bili, teško da Bavarci na duže staze mogu konkurirati evropskim divovima ako ne gurnu dublje ruku u džep. Bayern je na raskrsnici – ili će ući u utrku s velikanima ili će sve više zaostajati i naposljetku ispasti iz kruga najjačih evropskih klubova.

U tom kontekstu ne zvuči nemoguće da je Bayern odlučio okrenuti ploču i krenuti po Dybalu ili neko drugo skupocjene pojačanje. Zacijelo nije slučajno što je informacija o Dybali procurila u trenutku Bayernove krize rezultata i igre. Kao i uvijek, rezultat kroji politiku svakog kluba, pa će tako utjecati i na to hoće li Bayern ostati pri staroj politici ili će se odlučiti za potpuni zaokret, piše Gol.hr.

Zadnje iz rubrike

Najnovije vijesti »

Popularno

Facebook

Fotografija dana