Tek što je proslavila 57. rođendan, pjevačica Lepa Brena privela je kraju pjesme za novi album, kojim će narednog vikenda otpočeti i svetsku turneju. Kada podvuče crtu za sve što je proživjela, ponosno kaže da se iza profesionalnog uspjeha krije porodični mir, ljubav njenog supruga Slobodana Bobe Živojinovića i uspjesi njihovih sinova Filipa, Stefana i Viktora.
Patnje i boli, koje su neminovno utkani u živote svih nas, uspješno je savladala pa kaže kako je nove životne izazove spremna da dočeka i vrcavim dosetkama, piše u prvom broju magazina “Glossy“.
Smatrate li da je jesen najadekvatnije godišnje doba za novi album?
– Proteklih mjeseci radili smo naporno kako i oko novih kompozicija, ali i na spotovima i dokumentarnom filmu. Pjesme će biti u skladu sa mojim sadašnjim muzičkim ukusom i vrlo lijepo iznenađenje za publiku. Ono što je bitno za ovaj album, jeste svjetska turneja „Zar je važno dal’ se pjeva ili pjeva“ s kojom krećemo narednog vikenda iz Beča. Sve informacije o koncertima mogu da se vide preko Net TV plusa.
Pjevušite li nešto zajedno sa Stefanom i kako ste sina prihvatili kao kolegu?
– Pratim njegov rad od samog početka i tu sam za sve savjete i sugestije. S jedne strane sam sretna što je izabrao ovaj put, a s druge znam koliko ovaj posao traži discipline i profesionalizma, što sam mu prvo naglasila kada je izrazio želju da se bavi muzikom.
Pokreću li vas još uvijek u životu neostvarene želje?
– Pokreće me nešto iznutra što je mnogo jača motivacija. U životu sam nailazila na ogromno uvažavanje i odobravanje na svakom koraku, što mi je uvijek bilo motiv da sa svakom sljedećom pjesmom, filmom ili idejom nadmašim sebe. Moja motivacija je uvijek vezana za kreativni dio mog posla. Jer kreativnost ne poznaje granice.
Pomislite li nekada da vam je dosadilo uljepšavanje i sređivanje za scenu?
– Šminkanje za scenu i za svakodnevne obaveze razlikuje se samo u količini i eventualno u bojama. Nije mi dosadilo, naprotiv! Moda i scena se mijenjaju svake godine, unapređuju i uvijek ima nešto što se nije isprobalo, a moglo bi. (Smijeh)
Koliko ste uspjeli da privatnost izolujete od scenske iluzije i da je ne prenesete u dom, u kojem ste samo majka i supruga?
– Tako što sam uvijek bila sa obe noge na zemlji i nikada nisam dozvolila da me iluzija ponese, a nije da nisam mogla. Imala sam sve uslove, jer je Lepa Brena doživjela ono što niko na ovim prostorima u tom obimu nije ni prije ni posle. Bez pretjerivanja. Kućni mir je neophodan svakome ko se bavi intenzivnim kreativnim radom. Sjećam se komičnih situacija dok su nam djeca bila mala, ja im pričam kako sam pjevala pred sto hiljada ljudi, šta sam sve radila i gdje sam sve bila, a oni se valjaju od smijeha i nevjerice. Ali, kad su kasnije pogledali sve snimke, više im nije bilo smiješno! To je najilustrativniji dio naše porodične atmosfere, gdje se oduvek živelo vrlo jednostavno.
Da li vas je period od pijre nekoliko godina kada ste imali zdravstvene probleme ojačao?
– Prema svom zdravlju vrlo se odgovorno odnosim, jer sa njim nema kockanja. Naučila sam i kako da stres svedem na minimum. Kad čovjek preživi smrt roditelja i brojne druge nemile situacije u životu, shvati da mora da brine o sebi jer je zdravlje trajna investicija u sopstvenu budućnost.
Kažu da čovjek ostane siroče kad ostane bez roditelja bez obzira na to koliko godina imao. Na koga se oslanjate u životu nakon što ste ih izgubili?
– Čovjek ne može biti siroče, kada ima porodicu kao ja. Samo je važno da ide po nekom logičnom redu, da se ne stvara patetika od „odlaska“ roditelja, a već ti je vrijeme za unuke. Lekcije koje sam od roditelja naučila i dan danas pokazale su se kao veoma ispravne i izuzetno korisne. Boba i ja smo naše sinove učili da u životu mogu da se oslone samo na svoje radne i ljudske kvalitete, da im ništa neće pasti s neba, da ćemo mi tu biti da ih podržimo, ali da radne navike moraju da imaju, jer je to jedini način da se ostvari uspjeh. Kad sam počinjala nisam imala roditelje koji bi finansijski podržali moje želje, sve sam morala sama. I opet sam uspjela. Što je dokaz koliko vrijedi častan i pošten rad. Boba je moj najveći oslonac, i malo se zna, ali inicijator svega u našem životu. Od toga da li nešto treba da se kupi, negdje da se putuje ili kako da se kroz posao nešto uradi. Jedino što Boba ne voli javno da se eksponira pa se taj dio ne zna. Nas dvoje nije spojila samo ljubav iz koje su kasnije došla djeca, već i teški trenuci koje smo uspješno pregurali zajedno.
Kako komentirate neke medijske priče po kojima vas Boba maltretira?
– One potiču od plaćenih botova. Zbog uspjeha Granda i naših emisija ja sam uvijek koletaralna šteta: ili kradem struju, ili sam maltretirana ili sam stipsa… Valjda bi im bilo lakše da sam nečasna osoba koja ima zaštitu „odozgo“, i koja je uspjela preko neke veze. Nažalost tih pojedinaca, ja sam normalna žena sa malo jačim koeficijentom inteligencije što se kod nas teško oprašta. Volim da kažem: svako ko je normalan ovdje, zapravo nije normalan.
Jeste li ikada pomišljali na razvod?
-Brak je za mene ipak sveta oaza mira i najbolji prijatelj života.
Boba i vi ste zajedno tri decenije. Poznaje li vas iko bolje nego on?
– Samo pored pravog muškaraca možeš biti prava žena. Boba je kreator naših najvećih poslova i našeg privatnog života. Pravo je uživanje biti pored takvog čovjeka i pratiti ga! Od početka bili smo zauzeti svojim profesijama jer je svako u onome što radi bio najbolji. Taj trend se nastavio i u braku što nas je vjerovatno i održalo. Ne znam kako žive ljudi koji su 24 sata usmjereni jedno na drugo.
Imate li plan za proslavu godišnjice braka 7. decembra?
– Svaki put je drugačije. Nekada proslavimo sami, nekada nas djeca iznenade i to nam je najdraže, nekada prijatelji, ali taj dan uvijek obilježimo.
Kažu da su mala djeca mala je briga, a velika djeca velika briga. Za šta su vezani vaši strahovi kada je riječ o sinovima?
– Nemam strahove, jer smo do sada Boba i ja uradili šta smo uradili. Naši sinovi su već odrasli, svi rade i samostalno koračaju kroz život. Mi smo tu sada kao neko savjetodavno tijelo, za podršku i pomoć svake vrste. Sve što budu radili njihova je lična odgovornost.
Da li biste im otvoreno rekli ako vam se ne bi dopala neka njihova djevojka?
– Kao što ja nisam slušala svoje roditelje, tako ni oni mene ne bi slušali sada. (Smijeh) Treba u životu dosta toga proći i nikad se ne miješati u izbore svoje djece.
Godine nikada niste skrivali, a vaš fizički izgled kao da ih ni danas ne prati u stopu. Kako bi reagirali da vam jedan od njih saopći kako ćete postati baka?
– Bilo bi mi drago, zašto da ne! Pa šta ima ljepše nego biti seksi baka? (Smijeh)
Plašite li se prolaznosti vremena?
– Kao što smo iz priloženog shvatili, postoje brendovi koji odolijevaju vremenu. Lepa Brena je jedna od njih! Mene može da demorališe ekonomska situacija u kojoj ljudi nemaju posao, a mladi nemaju motivaciju da rade. Jer bez dobre ekonomije nema budućnosti. Slaba tačka su mi bili i ostali slatkiši, ali se kontrolišem.
Za šta je vezan vaš najveći strah?
– Ne bojim se ničega. Jedno što je moglo da se tako nazove bilo je vezano za period oporavka kada sam polomila ruke prije par godina i kada nisam dozvoljavala da me neko potapše po ramenu. Objasnili su mi da je to normalno za proces oporavka.
Šta smatrate svojom najvećom životnom greškom?
– Što se nisam više odmarala i što sam uvijek bila orijentisana na posao. Ali sad imam vremena da se zabavljam i nadoknadim propušteno.
