Studija američkih naučnika, objavljena u časopisu Psychoneuroendocrinology, pokazala je da pojedinci koji su tri mjeseca ranije izgubili voljenu osobu imaju višu razinu citokina (glikoproteina koji djeluju kao markeri imunološkog sustava za indikaciju upale u krvotoku) i nižu razinu varijabilnosti srčanog ritma od neožalošćenih pojedinaca u kontrolnoj skupini iste dobi, spola i fizičke mase.
Radi se o dva faktora koji povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući smrt.
Autori kažu da je ovo prva studija koja izravno ukazuje na povezanost duboke žalosti s rastom razine citokina i sniženjem varijabilnosti srčanog ritma.
– U prvim mjesecima nakon gubitka supružnika, kod udovica i udovaca je rizik od smrti veći za 41 posto – rekao je vodeći autor studije Chris Fagundes, profesor psihologije na teksaškom fakultetu Rice.
– Još važnije, 53 posto toga uvećanog rizika odnosi se na kardiovaskularne bolesti. Ova studija važan je korak prema razumijevanju zbog čega duboka žalost potiče morbiditet i mortalitet – rekao je.
U istraživanju se pokazalo da ožalošćeni sudionici imaju 47 posto nižu razinu varijabilnost srčanog ritma (razmaka između dvaju otkucaja srca, pri čemu viša varijabilnost ukazuje na bolju kardiovaskularno stanje) i sedam posto višu razinu citokina.
Također, među ožalošćenima su za 20 posto bili izraženiji simptomi depresije.
Sudionici istraživanja bili su u dobi od 51 do 80 godina. Fagundes se nada da će nakon ovog istraživanja medicinski profesionalci bolje razumjeti biološke mehanizme koje aktivira duboka tuga i potom ciljanom psihološkom i farmakološkom terapijom spriječiti neželjene posljedice, prenosi Hina.
– Naravno da rizik kod svih ucviljenih nije jednak, ali važno je naglasiti da postoji – kazao je Fagundes.
