Međunarodni praznik rada – Prvi maj obilježava se širom svijeta, u znak sjećanja na dan kada su radnici u Chicagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmosatno radno vrijeme.
Praznik podsjeća na 1. maj 1886, kada je više desetaka hiljada radnika u Chicagu izašlo na ulice zahtijevajući bolje uslove rada i osmosatno radno vrijeme.
Organizatori protesta su zahtjeve prethodno uputili poslodavcima i vlastima tražeći da ih ispune do tog datuma.
Kao odgovor, uslijedila je represija, a u sukobima sa policijom bilo je žrtava i ranjenih na obje strane.
Ishod je bio da su sedmorica sindikalnih aktivista osuđeni na smrt.
Drugi kongres Radničke internacionale je odlučio da se od 1890. godine, 1. maja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. stoljeća dobilo masovne razmjere.
Prvomajski uranak
I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova.
Prvi maj u Srbiji obilježen je prvi put 1893. godine protestnim skupovima u Beogradu.
U BiH su prve demonstracije održane 1906. godine. Nakon Drugog svjetskog rata 1. maj počeo se slaviti u znaku borbe za očuvanje svjetskog mira.
U regiji je vremenom postao običaj da se tog dana izlazi na Prvomajski uranak u prirodu.
Praznik rada je tokom dugog poslijeratnog perioda, najmasovnije obilježavan u socijalističkim zemljama, kada su održavane parade i slične manifestacije.
Posljednjih godina, prvomajski protesti ponovo dobijaju vidove protestnih okupljanja nezadovoljnih radnika, čiji položaj, zbog ekonomske krize, postaje sve teži.
