Stanovnike sela Kuskoj, na turskoj obali Crnog mora, obradovala je vijest da je UNESCO na Listu nematerijalne kulturne baštine uvrstio jezik zviždanja, ili ptičiji jezik, koji su njihovi preci razvili prije skoro pola milenija.
Inspirirani cvrkutom ptica, mještani su prije 500 godina razvili sistem komuniciranja sa udaljenim komšijama tako što su zviždali slogove turskih riječi.
Zahtjev za uvrštavanje tog jedinstvenog jezika na UNESCO listu podnesen je 2016. godine, a radosna vijest je u Kuskoj stigla prošlog mjeseca, sa sastanku UNESCO-a u Južnoj Koreji.
– Ptičiji jezik je sada na UNESCO listi i naš san je ostvaren. Nadali smo se tome i nismo se razočarali. Zahvalni smo svima koji su pomogli na ovom projektu. Sada će sve biti lakše, a na pomen ptičijeg jezika, ljudi će odmah pomišljati na Giresun, Čanakči i Kuskoj – izjavio je predsjednik Udruženja za promociju jezika zviždanja Seref Koček.
Područje na kome je prije pola milenija nastao ptičiji jezik odlikuje se brdovitim i nepristupačnim krajolicima, pa su upravo zbog toga ljudi imali potrebu da razviju način komuniciranja na daljinu. Govorimo o periodu kada nije bilo struje, pa su mještani inspiraciju nalazili u cvrkutu ptica.
Seljani su koristili taj način komunikacije da jedni druge obavijeste o posjetama, da zatraže ili ponude pomoć, ili da jednostavno pozovu komšiju na čaj, a da ne moraju satima da hodaju do njega.
U početku su to bile jednostavne poruke, ali se tokom godina jezik zviždanja toliko razvio da su mještani počeli da sklapaju složene rečenice i da vode razgovore zviždanjem.
