Jer, kako su nam jučer ispričali, Regulacijski plan historijskog gradskog područja Počitelj od 2008. do 2018. godine, koji je izradio „Eco-plan“ iz Mostara, a koji je u formi nacrta usvojen u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, za njih je ravan ubistvu i može se okarakterizirati kao konačno rješenje bošnjačkog pitanja u dolini Neretve!
Gradnja kuća
– Rođen sam u starom gradu, a živim u Počiteljskom polju, takozvanom gornjem. Tu je ovim planom apsolutno zabranjena daljnja gradnja kuća. Donje polje, istina, vodoplavno je, ali je stavljeno da je namjena zemljišta poljoprivredna. Nadalje, ovim dokumentom onemogućava se bilo kakav razvoj starog grada, a time i zapošljavanje Bošnjaka povratnika. Nama je vrlo bitno da nam turisti prolaze kroz stari grad, a ovim planom to se zaobilazi. Dakle, apsolutno im nije bitna činjenica da ljudi ovdje žive od turizma – iznosi nam problem Bošnjaka mještanin Dževad Ibrulj.
Jedan od prvih povratnika u kameni grad Almin Kapetanović posebno je ogorčen zbog činjenice da prilikom izrade tog dokumenta nije konsultiran niko od lokalnog stanovništva. Štaviše, za to su saznali tek prije deset dana, kada im je rečeno da će danas biti javna prezentacija, a sutra u Čapljini javna rasprava.
– Niko od nas, da se razumijemo, nije protiv plana, ali da on bude u skladu s našim potrebama i zahtjevima. Već je predviđeno da se ruše objekti u kojima ljudi rade. To je vrlo zanimljivo. Jer, bukvalno otimaju od ljudi hljeb. Kao, prave razglednicu od Počitelja. Što će im razglednica ako tu niko ne živi – kaže Kapetanović.
Netačne informacije
Kakva je sudbina namijenjena Počitelju, kako pričaju Senad Merdan i Edo Boškailo, najbolje govori činjenica da u ovom gradu nema ulične rasvjete, vodovoda i kanalizacije! Također, svi su složni u tome da su u planu iznesene i netačne informacije, a pogotovo što se nigdje ne spominje betonski križ koji je sagrađen na mjestu odakle su počiteljski Bošnjaci protjerani!
– Smetaju im betonske garaže, kafići, pekare, ali ne i križ! Znači, objekti u kojima rade Bošnjaci trebaju se potpuno ukloniti, jer ne daje se čak mogućnost rekonstrukcije ili prilagođavanja, ali betonski križ na parkingu ostaje – ogorčeni su mještani.
Ljuti su i na Udruženje likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), čiji im predstavnici nisu dozvolili da u Koloniji postave ovaj plan, nego su to morali učiniti ispred jedne trgovine.
Silajdžić nije znao da je ovdje bio rat
– U ovom planu nije predviđena gradnja spomen-obilježja za stradale Bošnjake. Jer, ovdje je poginulo 36 Bošnjaka, pa bi bilo lijepo da se napravi mjesto gdje bismo im jednom godišnje mogli proučiti Fatihu i odati počast. Jednom prilikom sam u Koloniji razgovarao s Harisom Silajdžićem i on uopšte nije znao da je ovdje vođen rat! Nije znao da je postojala jedinica, samo se okrenuo prema kuli da ga kamera uhvati i rekao da je sve O. K. – tvrdi Kapetanović.
