Ajše Karadan je već devet godina vlasnik jednog restorana u Izmiru. Njezin restoran nije običan restoran. To je okus i miris koji se osjeti na daleko. Riječ je o restoranu “Ajša-bosanska buregdžinica i domaća hrana”, mjestu gdje se služe bosanska i turska jela zajedno. Ovo je priča o jednoj uspješnoj poduzetnici bošnjačkog porijekla koja je rođena i odrasla u Turskoj.
Njena se porodica 50-tih godina iselila iz Crne Gore. Prvo su odselili u Srbiju, a zatim u Makedoniju. Koliko god da im se svidjela Saraj kasaba u Skoplju, čežnja za Turskom nije prestajala. U Istanbul su došli 1959. godine. Majka Albanka, otac Bošnjak, a Ayše, jedno od njihove djece, rođena je u Turskoj.
Ideja o otvaranju restorana nastala nakon posjete Bosni i Hercegovini
Ayše Karadan se penzionisala poslije uspješne karijere tokom koje je obnašala menadžerske poslove u različitim privrednim granama. Prvo odredište prilikom posjete zemlji njenih predaka bila je Bosna i Hercegovina. Međutim, rat u Bosni tek što je stao i rane su bile još uvijek svježe. Kada je Ayše vidjela teško stanje u kojem se bosanskohercegovački narod nalazio, iz Bosne i Hercegovine odlazi sa neopisivim osjećajima. BiH ponovo posjećuje 2002. godine, a tada vidi zemlju ispunjenu sa puno nade u bolju budućnost. Karadan je tom prilikom primjetila da se broj buregdžinica povećao i odlučuje da po povratku u Tursku u IZmiru ponudi dio svoje kulture-okus bosanske pite. Tako je 2004. godine u izmirskoj četvrti Alsandžak otvorila mali restoran bosanske pite. Ayše Karadan djeluje kao kapetan u restoranu koji vodi već devet godina. Sa sestrom Elmasom Arhan, bratom Nazifom Karadanom, snahom Gulten Karadan i bratičnom Elif Karadan, posjetiteljima restorana služe najukusnije bosanskohercegovačke tradicionalne okuse.
Najpopularnija bosanska pita i tufahija
Prvih godina restoran je nudio samo bosanske pite, ali kasnije su na želju posjetilaca dodati i ostali bosanskohercegovački specijaliteti, ali i jela iz egejske kuhinje. Međutim, još uvijek je najpopularnija bosanska pita; mješavina brašna, soli i vode, spretnim rukama tanko razvijeno tijesto, pripremljeno sa različitim dodacima- mesom, sirom ili krompirom. Među najtraženijim jelima su i sandžačke mantije i grah sa suhim mesom, koji se specijalno služi ponedjeljkom. Najomiljenije slatko ipak je tufahija. U restoranu se pravi i domaća baklava.
Ayše Karadan je prvo počela u Alsandžaku, međutim, danas ima restorane i u četvrtima Kemeralti i Konak. Iako otvaranjem novih restorana ne želi narušiti dosadašnji kvalitet, Ayše je kazala kako dobiva jako puno poziva da otvori nove objekte širom Izmira.
Napravila zaštitni znak za bosansku pitu
Kada je otvarala restoran, jedan od ciljeva Ayše bio je da bosanska pita postane brend u Turskoj. Pa je tako 2007. godine uspjela da napravi zaštitini znak za bosansku pitu. U toku postupka registracije, saznala je da je bosanska pita prenesena iz Anadolije na Balkan, tamo unaprijeđena i ponovo vraćena u Anadoliju.
Iako je Ayše rođena i odrasla u Turskoj, bosanski jezik govori tečno, a i sa prvim predsjednikom Bosne i Hercegovine, rahmetli Alijom Izetbegovićem ima jednu uspomenu. Ponosno je kazala da mu je tokom njegove posjete Izmiru bila prevodilac i da je od rahmetli Izetbegovića čula riječi pune hvale kako jako lijepo govori bosanskı jezik, uprkos činjenici da je rođena i odrasla u Turskoj.
Bosansku pitu probao i premijer Erdogan
“Bosanska buregdžinica Ayša” gdje svaki dan svrati na desetine ljudi, posjetile su i brojne poznate ličnosti. Među onima koji su probali okus bosanske pite su i turski premijer Recep Tayyip Erdogan, Kemal Kilicdaroglu predsjednik Republikanske narodne stranke (CHP), političari Deniz Baykal i Mehmet Agar, pjevačica Demet Akalin, glumica Nurseli Idiz i dr. Poznata bosanska pjevačica Hanka Paldum je takođe posjetila ovaj restoran. Okus pite sviđa se i bosanskim turistima, pa čak ima i onih koji je pri povratku ponesu sa sobom.
Svoje slobodno vrijeme Ayše posvećuje Udruženju Bosna-Sandžak, čiji je član Upravnog odbora i Federaciji udruženja Balkana. Osim toga, 2007. godine je objavila i knjigu po imenu “Mene zovu Mostar” (Adima Mostar Diyeler).
“Isto slatko kao kod moje majke”
Restorani dobrog ukusa naravno imaju i brojne uspomene. Ayše nam je ispričala jednu; “Jednom je jedan gospodin naručio hurmašice. Primjetila sam da gospodin plače. Kada sam ga upitala zašto plače, odgovorio je ‘iste su kao hurmašice moje majke’. To nas je naravno jako ganulo. Sada su naše hurmašice za tog gosopodina ‘slatko koje rasplakuje’. Kada dođe, on nenaručuje hurmašice, nego traži ‘slatko koje rasplakuje’ ”.
Kada vas put nanese u Izmir i poslije obilaska grada poželite da pojedete nešto ukusno iz vaše zemlje, obavezno svratite do “Bosanske buregdžinice i domaćih jela-Ayša”.
