Imao sam slično iskustvo 1977. godine nakon teške saobraćajne nesrece. Tom prilikom sam zadobio težu povredu glave – potres, nagnječenja i izljev krvi u mozak.
U komi sam bio neprekidno 45 dana i to je period koji je trebao biti meni nepoznat. Ali, tada sam doživljavao neobične i neobjašnjive stvari. Imao sam osjećaj da lebdim pod plafonom i gledam svoje tijelo u krevetu.
Najteža situacija je bila kada su me vozili, valjda negde na pregled, i u povratku dva bolničara koji su me vozili razgovaraju. Jedan kaže “Vozimo ga u mrtvačnicu, nema od njega ništa”, a drugi ga moli da me ostave još jer još nisam mrtav.
U tom trenutku sam čuo šta govore, ali nisam ničim mogao dati znak da sam živ.
Davno je bio nesretni 30. 06. 1977. godine i sjećanje polako blijedi, ali na svu sreću zdravstveno stanje nikad bolje. Živim relativno zdravim i normalnim životom iako sam još 1977. bio otpisan između živih…
