Ispuštanje vjetrova, odnosno probavnih plinova: Bruka kojoj ima lijeka

Jedna od najneugodnijih i društveno neprihvaćenih situacija jeste ispuštanje vjetrova u javnosti. Vjerovatno nema osobe kojoj se nije “omaklo” barem jednom u životu. No, osim što zbog stida uzrokuju crvenilo na licu, prečesti plinovi mogu biti neugodni i kada nismo okruženi drugim ljudima.

Neke osobe smatraju da ispuštaju previše vjetrova. Ipak, većina ljudi koji se žale na preveliku količinu plinova, ne proizvodi ih više nego što je to uobičajeno. Plin unutar probavnog sistema, koji uključuje usta, ždrijelo, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo, sastoji se, uglavnom od bezmirisnih plinova kao što su kisik, dušik, ugljen dioksid, vodik i metan. Oni čine 99 % plinova.

Višak zraka u jednjaku

Manju količinu plinova koji se otpuštaju kroz anus i koji su odgovorni za neugodan miris čini sumpor, proizvod bakterija koje normalno žive u debelom crijevu. Postoje dva glavna izvora probavnih plinova: plin koji se proguta zajedno sa hranom, te plin koji fermentacijom proizvode bakterije u debelom crijevu.

Gutanje zraka je glavni izvor plina u želucu. Svi mi progutamo barem malu količinu zraka sa svakim zalogajem i gutljajem. Više zraka progutamo tokom brzog, halapljivog jedenja, srkanja tekućine, žvakanja i pušenja. Većina progutanog zraka  izbaci se podrigivanjem, čega osoba često nije ni svjesna, tako da vrlo mala količina plina prolazi u crijeva. Na ovaj proces utječe položaj tijala: u uspravnom položaju zrak iz želuca se lakše vraća u jednjak i izbacuje kroz usta, dok u ležećem položaju zrak lakše odlazi u crijeva. Odrasla osoba dnevno proizvede oko pola litre plina koji kroz anus izlazi u malim količinama 14 do 23 puta u toku dana. Količina u probavnom sistemu varira, a najviše ovisi o načinu prehrane.

Koji su uzroci?

Povezanost između simptoma i stvarne količine probavnih plinova, nije uvijek jasna. Kod većine osoba koje se žale na pretjeranu “plinovitost” ne nalazi se povećana količina probavnog plina, kad se podvrgnu dijagnostičkim testovima.

Obično se radi o povećanoj osjetljivosti na normalan nivo plinova. Stanja kada se to događa su sindrom nadraženog crijeva, odnosno bolovi u stomaku i promjene brzine pražnjenja crijeva.

Uzrok može biti i funkcionalna dispepsija, što znači trajnu ili ponavljanu bol smještenu u gornjem dijelu želuca, te iritacija anusa ili jednjaka kada osobe sa nadražajem oko anusa, uzrokovanim vanjskim hemoroidima ili drugom problemima, osjećaju veću neugodu tokom izlaska plinova.

SAVJETI

Kada ljekaru?

Ukoliko ispuštanje plinova počne predstavljati svokodnevnu borbu, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Ljekar može preporučiti nekoliko mjera  kako bi se smanjili dosadni plinovi i olakšale tegobe.

Pristup ovisi o osobi, tipu simptoma i uzroku: izbjegavanjem hrane koja uzrokuje ili otežava simptome – to može biti mlijeko i mliječni proizvodi, određeno voće i povrće, žitarice, umjetni zaslađivači, gazirani napici, pepermint, čokolada, masna hrana. 
Ukoliko pacijent ne zna koja hrana pojačano uzrokuje plinove, preporučuje se vođenje dnevnika prehrane, uz koji će se bilježiti i simptomi. Jedna od mogućnosti kako voditi dnevnik je jesti uobičajenu raznovrsnu prehranu i bilježiti simptome. No, mnogo efikasnije je ograničiti prehranu na određenu vrstu namirnica, pa eliminisati jednu po jednu vrstu koja se može ili ne može jesti.

Ljekar može preporučiti uzimanje antacida, aktivnog ugljena ili drugih lijekova, ovisno o slučaju i uzroku. Kod pacijenta sa pretjeranim umnožavanjem bakterija propisuju se antibiotici.

Koju hranu izbjegavati? 

Kupus, brokule i šparoge sadrže rafinozu koja se nepotpuno probavlja i povećava količinu plinova proizvedenih bakterijama. Krompiri, kukuruz, tjestenina i pšenični proizvodi povećavaju količinu plinova za razliku od riže.

Topiva vlakna koja se nalaze u raži, grašku, grahu i većini voća, također, povećavaju plinove. Određeni laksativi (sredstva za poboljšanje pražnjenja crijeva), također, sadrže topiva vlakna, te mogu uzrokovati veći broj vjetrova, naročito tokom prvih nekoliko sedmica korištenja.

Smeta i žvaka 

Osim laktoze i rafinoze, neke osobe ne podnose druge šećere koji se nalaze u hrani. Dva česta primjera su fruktoza (u većim količinama se nalazi u luku, artičokama, kruškama i voćnin napicima ), te sorbitol (nadomjestak za šećer u proizvodima “bez šećera” kao što su slatkiši i gume za žvakanje).

Mliječni proizvodi 

Nepodnošenje mliječnog šećera laktoze je učestali problem, a to je posljedica poremećene sposobnosti probavljanja ovog ugljikohidrata. Klinički simptomi nakon jedenja mliječnih proizvoda ili pijenja mlijeka uključuju proljev, bol u stomaku, nadutost i povećan broj vjetrova. Liječenje se provodi prestankom uzimanja mlijeka i mliječnih proizvoda i/ili nadomještanjem enzima laktoze.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.