Uz antibiotike, lijekovi koji se kod nas najčešće koriste su lijekovi za smirenje, pa shodno tome, i njihova (zlo) upotreba je jako česta. Na našem tržištu postoji puno medikamenata koji pripadaju ovoj grupi, kao što su: Bensendin, Apaurin, Lorazepam, Demetrin, Xsalol itd. I svi oni imaju široku primjenu.
Brzo djelovanje, relativno dobra podnošljivost i trenutna učinkovitost u smanjenju živčane napetosti i straha, glavni su razlozi zbog kojih ljudi često posežu za sedativima, antidepresivima ili anksioliticima. Kod nekih osoba, zbog uvjerenja da se bez njih ne može, neki lijek iz ove skupine postaje sastavni dio svakodnevnog života. Uzima se dugo, najčešće u manjim dozama, za rješavanje najrazličitijih emocionalnih, a često i socijalnih problema. Međutim, to je daleko od pravih medicinskih indikacija koje ovi lijekovi imaju. Uvjerenje da se uz pomoć njih jednostavno i brzo mogu otkloniti ili čak preduprijediti stres i živčana napetost, ustvari je jedna velika zabluda.
Duga upotreba – jako opasna jer izaziva ovisnost
Lijekove za umirenje treba upotrebljavati isključivo u skladu s precizno postavljenim indikacijama, u odgovarajućim dozama i onoliko dugo koliko to liječnik odredi. Koriste se u kombinaciji s drugim medikamentima i drugim metodama liječenja. Njihova dugoročna upotreba, kakva se vrlo često sreće u praksi, nije medicinski opravdana.
Međutim, nije redak slučaj da terapije ovim lijekovima traju mjesecima, nekad čak i po preporuci liječnika. To je tako jer mnoge osobe nisu spremne na dugotrajne psihijatrijske procedure koje zahtjevaju punu angažovanost i odricanje. Zato te osobe trenutnu napetost i strah rješavaju stalnim korištenjem ovih lijekova u malim dozama.
Obzirom na brzo djelovanje i relativno dobru podnošljivost, oni na kratko olakšavaju stanje, umanjuju tegobe i omogućuju normalno funkcionisanje i lakše prilagođavanje životnim problemima. To su razlozi zbog kojih i neki psihijatri kod pojedinih pacijenata određuju dugotrajnu terapiju, bez obzira što su svjesni da ona ne vodi ka izlječenju.
Najveći rizik koji sa sobom nosi dugotrajna upotreba lijekova za smirenje jeste stvaranje ovisnosti. Pri tome, najčešće je riječ o psihičkoj ovisnosti, kada osoba živi u uvjerenju da bez tog lijeka ne može normalno funkcionisati. Važno je napomenuti da stvaranje ovisnosti nije isključivo uzrokovano dužinom primjene, već i vrstom lijeka i jačinom njegovog doziranja.
Mnoštvo nuspojava
Osim što stvaraju ovisnost, lijekovi za smirenje mogu izazvati i brojne druge kontraindikacije. Najčešće se javljaju pospanost i usporenost u funkcionisanju i koordinaciji pokreta. Zato ih ne treba uzimati prije upravljanja motornim vozilima. Kontraindikacije se češće javljaju kod starijih osoba, pa se njima ne preporučuju jače doze lijekova za smirenje.
Mogu se javiti i problemi s pamćenjem, zaboravnost, pa čak i amnezija, naročito kada su u pitanju svježi događaji. Sedativi, antidepresivi i anksiolitici često dovode i do promjene raspoloženja, čija su jasna manifestacija razdražljivost, agresivnost, depresija. Ovi lijekovi nikako se ne smiju miješati s alkoholom, jer je u tom slučaju mogućnost pojave kontraindikacija još veća.
Terapija isključivo uz liječnički nadzor
Sve prethodno navedeno jasno ukazuje na ozbiljnost primjene lijekova za smirenje i potrebu da se odluka o njihovom korištenju nikako ne donosi samoinicijativno, već isključivo nakon konsultacija s liječnikom.
Ako poslije dugotrajne upotrebe osoba odluči prekinuti korištenje lijekova za smirenje, to nikako ne smije činiti naprasno, od jednom, već postupno, uz obavezan stručni nadzor. Naglim prekidanjem mogu se javiti sve one tegobe zbog kojih je lijek i uveden u terapiju.a
