Mezheb je put ili pravac kojim je neki mudžtehid išao rješavajući pitanja iz fikha; odnosno, to je način na koji je određeni mudžtehid (1) uzimao propise iz izvora fikha (Kur´an, sunnet, idžma (2), kijas (3), i dr.)
Danas kod nas, sunnijskih muslimana, postoje četiri raširena i priznata mezheba koji su nazvani po istaknutim pravnicima koji su činili idžtihad, naučnom metodologijom rješavali pravna pitanja i kao takvi stekli sljedbenike koji su slijedili i širili njihovo učenje.
1. Hanefijski mezheb – Dobio je ime po imamu Ebu Hanifi, Allah mu se smilovao. Rodio se u Kufi 80-te, a umro u Bagdadu 150-te godine po Hidžri. Ovaj je mezheb (u fikhu,op.PV) proširen u Bosni i uopće na Balkanu, zatim u Turskoj, Afganistanu, Pakistanu i kod muslimana novooslobođenih nekadašnjih ruskih republika, a ima ga i u arapskom svijetu u području Šama.
2. Malikijski mezheb – Dobio je ime po imamu Maliku, Allah mu se smilovao. Rodio se u Medini 93-će, a umro 179-te godine po Hidžri. Sakupio je poznatu zbirku hadisa ˝Muvetta˝. Ovaj mezheb je dosta proširen u afričkim zemljama.
3. Šafijski mezheb – Dobio je ime po imamu Šafiji, Allah mu se smilovao. Rođen je u Gazzi (Palestina) 150-te, a umro u Misiru (Egiptu) 204-te godine po Hidžri. Ovaj je mezheb veoma proširen u arapskom svijetu.
4. Hanbelijski mezheb – Dobio je ime po imamu Ahmedu ibn Hanbelu, Allah mu se smilovao. Rođen je u Bagdadu 164-te, a umro 241-te godine po Hidžri. Sabrao je poznatu hadisku zbirku ˝Musned˝. Ovaj mezheb je raširen u Saudijskoj Arabiji i još nekim arapskim zemljama.
Što se tiče ova četiri mezheba (islamske pravne škole), moramo znati da su sva četiri priznata među ulemom i utemeljena na islamskim principima i izvorima.
Oni koriste naučnu metodologiju dokazivanja i crpe dokaze iz Kur´ana i sunneta kao dva glavna izvora Šerijata. Razlozi koji su doveli do pojedinih razilaženja među ulemom su objektivne prirode. Oni su jezičke (lingvističke) prirode ili su rezultat razilaženja oko hadisa i pravne metodologije.
Prema tome, ni u kom slučaju ne smiju se napadati oni koji za ono što rade imaju valjan dokaz kao što je dizanje ruku u namazu, izgovaranje naglas amin, nakon što imam prouči Fatihu naglas, jer su to postupci utemeljeni na sunnetu Allahovog Poslanika, a ne po nečijem nahođenju.
Postojeće razlike trebaju biti podsticaj svima nama da još više proučavamo islam i upoznajemo se sa njegovim vrijednostima, a ne smijemo nikako zbog toga širiti netrpeljivost i razdor među muslimanima. Razlike utemeljene na valjanim dokazima i naučnoj metodologiji ne smiju smetati muslimanu. Svi su muslimani dužni boriti se protiv novotarija koji nemaju utemeljenja u izvorima Šerijata.