Preživio sam pet ratova, i to dva balkanska, dva svjetska i agresiju na BiH. Otkad sam se rodio, patio sam. Mati me nije imala čime hraniti, a cijeli život sam bos hodao po trnju, svašta sam proživio, samo me još grom nije bio i mlin mlio.
Izgubio sve
Ovo je u razgovoru za “Dnevni avaz” kazao Jovan Jovanović (107), rodom iz Crne Gore, korisnik Doma za stara i iznemogla lica u Nedžarićima i, prema dostupnim podacima, najstariji građanin BiH. Iako ima više od stoljeća, kako kaže, sramota je da se požali na zdravlje. Jovanović je bivši profesor ruskog jezika, a 40 godina predavao je u sarajevskoj Drugoj gimnaziji. Od 1993. je korisnik staračkih domova, a 17 godina živi u Nedžarićima.
– U Prvom svjetskom ratu izgubio sam oca, u Drugom sestru, a u ovom posljednjem izgubio sam sve što sam imao. Živio sam u trosobnom stanu u Hrasnom sam, jer mi je supruga preminula 1973. godine i nismo imali djece. Srbi su mi uzeli sve, a teško sam i ranjen. Od tada živim sam po podrumima, bolnicama, prihvatilištima… – govori Jovanović.
Pored svih nedaća koje je preživio, još ima osmijeh na licu, pogotovo kada priča o svojoj preminuloj supruzi i radu u školi.
Brojni radovi
– Žao mi je što nemam njenih slika. A škola… škola mi je bila sve. Iako mi je lijepo ovdje, u Domu, moram reći da mi nedostaju moji drugovi i biblioteka. Cijeli život sam čitao i pisao. I danas je tako. Ovdje imam prijateljicu Fahiru Turković, koja je korisnica Doma također, intelektualka i prijatelji smo 18 godina – ističe Jovanović.
Nije krio nostalgiju za otadžbinom, ali za njega je, kako nam je rekao, Bosna i Hercegovina domovina. Pitali smo ga da nam kaže koji je recept za dug život. No, na moment se zamislio, a odgovor nas je, u najmanju ruku, iznenadio.
– Morate stradati kao što sam ja stradao… – kazao je Jovanović, dodavši da nikada nije ni pio, ni pušio, ni probao kafu.
Inače, Jovanović se školovao na Cetinju i u Beogradu. Do sada je objavio 218 naučnih radova, pisao je bibliografije, prikaze, prevodio s ruskog jezika, kojim se i danas dobro služi.
