U osnovnoj školi smo naučili da biljke koriste ovaj zeleni pigment i svjetlost, te tako stvaraju hranu, odnosno proizvode ugljikohidrate iz ugljikovog dioksida i vode. U posljednjih nekoliko desetljeća klorofil se sve češće izolira iz biljaka i koristi kao prah u medicinske svrhe.
Preporučuje se kao sredstvo protiv lošeg zadaha i zatvora, za zalječivanje rana, detoksikaciju i ublažavanje nekih drugih stanja. Sirovina koja se najčešće koristi za njegovu izradu je biljka alfalfa.
Među liječnicima je najpoznatiji kao sredstvo za ublažavanje simptoma pankreatitisa. Daje li se intravenozno, smanjuje bol i simptome kod osoba s hroničnim pankreatitisom.
Neslužbeno se tvrdi da ima i antikancerogeno djelovanje, te da općenito jača organizam jer pospješuje dotok kisika i magnezija u stanice.
Ima li nuspojava?
Većina ljudi nema nikakve negativne nuspojave zbog oralnog uzimanja klorofila. Što se tiče intravenoznog unošenja, ono se ne smije izvoditi bez nadzora liječnika.
Kod nekih ljudi klorofil izaziva osjetljivost kože na sunčevu svjetlost. Zbog toga na otvorenom trebaju nositi kreme za sunčanje.
Budući da nema dovoljno istraživanja na temu uticaja klorofila na trudnice i dojenčad, u tim ih je situacijama najbolje izbjegavati.
