Oduvijek je useljavanje u Njemačku tema o kojoj se ne govori, tema koja nekako više odgovara nekoj klasičnoj useljeničkoj zemlji poput SAD-a. No demografska realnost i potreba za stručnom radnom snagom je posljednjih godina promijenila ton u raspravi o useljavanju. Broj useljenika raste a, kako je suditi prema jednoj novoj studiji Zaklade Bertelsmann, raste i pozitivan stav naspram useljenika. I što je još važnije, useljenike se više ne doživljava samo kao korisnu radnu snagu nego i kao punopravne članove društva. Shodno sloganu jedne klasične (i uspješne) useljeničke zemlje, Kanade: “Kad govorimo o useljavanju ne govorimo samo o radnoj snazi nego o građanima.”
Demografske činjenice mijenjaju raspravu
Postaje li Njemačka zaista zemlja s nečim što političari već godinama nazivaju “kulturom dobrodošlice”? Jesu li prošle godine u kojima je useljavanje u raspravama bilo doživljavano kao problem? Nešto što u zemlju unosi kriminal, dodatno opterećenje socijalnog sustava i gubitak njemačkog identiteta? Raspoloženje se zaista promijenilo. “Deset posto više ispitanih građana Njemačke nego prilikom posljednjeg ispitivanja 2012. novim useljenicima u Njemačku želi dobrodošlicu”, kaže Franco Zotta, voditelj studije koju je naručila Zaklada Bertelsmann. On smatra da je ova promjena raspoloženja povezana s demografskim činjenicama, tj. spoznajom o starenju i smanjenju njemačke populacije, kao i sve akutnijim manjkom stručne radne snage. 2013. je oko pola milijuna stranaca uselilo u Njemačku. S namjerom da ovdje ostane.
Veći priliv useljenika bilježi jedino tradicionalna useljenička zemlja SAD. I ne samo na globalnoj nego i na kontinentalnoj razini je Njemačka najomiljenija ciljna zemlja. Migrantima iz krizom pogođenih zemalja europskog juga i jugoistoka Njemačka je cilj broj jedan. I hrvatski državljani su ulaskom u Europsku uniju pohrlili na sjever.
Istok skeptičan, Zapad otvoren
No na ovaj novi val useljenika ne gledaju svi u Njemačkoj s oduševljenjem. Naprotiv, u područjima koja su nekad činila Njemačku Demokratsku Republiku, svaki drugi ispitani je protiv useljavanja. Na Zapadu zemlje je istodobno oko jedne trećine protiv još većeg priliva stranaca. Zotta i njegova studija dolaze do zaključka kako je odbijanje stranaca na istoku zemlje povezano s činjenicom da u ovom dijelu zemlje stranaca gotovo da i nema pa je i strah od nepoznatog prisutniji nego na zapadu gdje se već preko pola stoljeća živi s „gastarbajterima“. Pritom je upravo istok zemlje, koji već godinama u potrazi za boljim životom u smjeru zapada napušta, uglavnom mlado i kvalificirano stanovništvo, pogođen demografskim promjenama i u budućnosti će i najviše ovisiti o ciljanom useljavanju.
Kako privući useljenike
Studija isto tako dolazi do zaključka da i državne institucije moraju promijeniti svoj stav prema useljenicima od kojih se dosad isključivo nešto očekivalo. „Useljenicima bi trebalo izići u susret, recimo kroz olakšano priznavanje diploma ili olakšano stjecanje boravišnih dozvola za članove obitelji“, kaže studija. I vječiti kamen spoticanja političkih struja u Njemačkoj, mogućnost stjecanja dvostrukog državljanstva, bi se ponovno mogao naći na dnevnom redu. Njemačka je na pragu jednog novog razdoblja koje neće oskudijevati intenzivnim raspravama o podizanju atraktivnosti Njemačke kao useljeničke zemlje.
