– Igrala sam se napolju kada me mama pozvala u kuću i rekla mi da se udajem. Bila sam iznenađena i plakala sam, ali nisam im ništa rekla.
Nakon samo dva mjeseca udala se za 16-godišnjaka.
Iako šokantna, ovo nije jedinstvena priča. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine 14.2 miliona djevojaka prisiljeno je na brak.
Posljedice su zastrašujuće. Djetinjstvo je naglo prekinuto, ostaju bez obrazovanja, a djevojke pate zbog taumatičnih seksualnih iskustava, često su žrtve nasilja u porodici, nemaju šansu za karijeru ili bolji život.
Alemtsahye sama ima 38 godina i živi u Londonu. Kaže da je još uvijek ljuta na svoje roditelje jer joj je život uništen zbog ranog stupanja u brak.
– Moji i njegovi roditelji su odlučili, ja nisam birala.
Prije nego su je udali, Alemtshaye se sjeća sretnog djetinjstva u Etiopiji.
– Do udaje sam išla u školu. Imam lijepe uspomene na djetinjstvo, samo sam jela i igrala se.
Sve je bilo gotovo onog dana kad je odlučeno da će se udati za 16-godišnjaka koje nije upoznala do dana vjenčanja.
– Nisam ga poznavala, bila sam OK kad sam ga vidjela, bio je dijete poput mene. Bio je uznemiren kao i ja, imao je 16 godina.
– Išla sam donijeti vodu, skupljati drva, kuhala sam za muža …tako su izgledali moji dani. Voda je bila daleko.
Iako još i sama dijete, sa 13 godina već je imala sina koji sada ima 25 godina.
Trudnoće se prisjeća kao traumatičnog perioda jer se njeno nezrelo tijelo teško nosilo sa svim naporima.
– Kad sm bila trudna imala sam bolove i samo sam plakala. Takav je bio i porod jer sam i sama bila dijete.
Ako je trudnoća bila teška, majčinstvo je bilo još teže, a pogoršano i činjenicom da je u Etiopiji bio rat. U tom ratu poginuo je i njen suprug koji je tad imao samo 19 godina.
– Nakon što je beba rođena, mog supruga su odveli u rat i poginuo je. Bila sam udovica u 13. godini. Bilo je jako teško jer sam ostala s bebom, a i sama sam bila dijete.
Iako se nije htjela udati za svog muža, kaže da se i dalje osjeća tužno kad misli o njegovom kratkom životu i koliko je malo imao užitka.
– Žao mi ga je jer nije uživao u životu. Oženio se mlad, a završio u ratu gdje je okončao život. Ponekad plačem kad vidim njegovog sina.
Ostavši sama s djetetom, Alemtshaye je postala ranjiva i pala je u ruke trgovaca ljudima koji su obećavali bolji život u inostranstvu.
Sina je ostavila s majkom, otputovala u Egipat gdje je radila kao neplaćena sluškinja. No samo nakon dva mjeseca, pojavilo se još ponuda, ovog puta joj je obećan novi život u Velikoj Britaniji.
– Arapi su me prokrijumčarili u London. rekli su mi da radim s njima i oni će me dovesti u London. Doveli su me i ostavili.
Sa 16 godina tražila je azil, bila smještena u udomiteljsku porodicu, a onda se preselila u svoj stan.
Vratila se u školu naučiti engleski, a sada pomaže organizaciju “Djevojčice a ne mladenke” koja ima za cilj da pomogne djevojčicama-nevjestama u Etipiji.
Njen sin živi u Adis Abebi, odrastao je s bakom i djedom, a samo je ponekad mogao vidjeti majku kad bi došla u posjetu.
– Želim reći djevojčicama – nemojte se udati. Uživajte u djetinjstvu, idite u školu, učite. Moje djetinjstvo je ukradeno.
