Upotreba ekrana je izuzetno rasprostranjena i stalno raste kako u domovima, tako i u ustanovama za čuvanje djece i školama, u sve ranijem uzrastu
Studija, objavljena u JAMA Pediatrics, pokazala je da djeca koja provode više vremena ispred ekrana imaju slabiju strukturnu povezanost u djelovima mozga zaduženim za jezičke vještine, mentalnu kontrolu i samokontrolu. Ova djeca takođe imaju slabije rezultate na testovima jezičkih sposobnosti i pismenosti.
Istraživači iz Medicinskog centra Dečije bolnice u Sisinatiju koristili su smjernice Američke pedijatrijske akademije (AAP), koje u obzir uzimaju ne samo vrijeme provedeno ispred ekrana, već i njihovu dostupnost, uključujući i mobilne uređaje, zatim sadržaje koje djeca prate, kao i s kim su i u kakvoj interakciji tokom korištenja uređaja.
“Ova studija postavlja pitanje da li bar neki aspekti upotrebe medija u ranom detinjstvu negativno utiču tokom ovih formativnih godina u razvoju mozga”, kaže dr Džon Haton, direktor Centra za istraživanja čitanja i pismenosti pri dječijoj bolnici u Sinsinatiju, i vođa ove studije. “Mada ne možemo još uvek utvrdimo da su ekrani direktni uzročnici ovih stukturalnih promjena i da li ovi razvojni rizici imaju trajne posljedice, naši nalazi ukazuju na potrebu za daljim istraživanjima, kako bi se bolje shvatio uticaj ekrana i utvrdilo gdje treba postaviti granicu u korištenju tehnologije”.
U studiji je učestvovalo 47 zdrave djece uzrasta od tri do pet godina, sa svojim roditeljima. Djeci su testirane kognitivne sposobnosti uz praćenje strukturne povezanosti bijele mase u mozgu pomoću magnetne rezonance. Roditelji su davali podatke o količini vremena koje dijete provodi pred ekranima i načinu upotrebe digitalnih medija. Zatim su rezultati skeniranja upoređivani sa izloženošću djeteta ekranima.
Naučnici su utvrdili da:
Što je više vremena pred ekranima, to su djetetova sposobnost jezičkog izražavanja, brzog imenovanja predmeta i predispozicije za učenje čitanja i pisanja – na nižem nivou.
Što je više vremena pred ekranima, dijete ima slabiju strukturnu povezanost bijele mase u mozgu, što negativno utiče na mijelinaciju – proces kojim se oblogom izoluju nervne ćelije, što omogućava da nervni impulsi putuju brže i lakše. Ovo ima posljedice na govorne vještine i pismenost.
Upotreba ekrana je izuzetno rasprostranjena i stalno raste kako u domovima, tako i u ustanovama za čuvanje djece i školama, u sve ranijem uzrastu, što zahtjeva bolje razumjevanje uticaja ekrana na mozak u periodu intenzivnog razvoja, kako bi se mogla postaviti ograničenja kroz zdravstvene i obrazovne politike, poruka je naučnika.
