Ko je to probleme imaju učenici koji se obrazuju na svom maternjem, bosanskom jeziku u regionu Prizrena kao grada u kojem sa svojom okolinom živi najveći broj Bošnjaka na Kosovu tema je naše posjete ali i razgovora sa učenicima kao i nastavnicima osnovne škole “Lidhja e Prizrenit”, odnosno bivša “Mladen Ugarević”, koja spada u red najstarijih obrazovnih ustanova, ne samo na Kosovu već i na Balkanu.
Ova osnovna škola jedna od najpopularnijih u regionu Prizrena kod Bošnjaka jer se ističe po stručnom nastavnomkadru, kolegijalnosti te velikom respektu nastavnika i učitelja prema učenicima i obrnuto. U ovoj školi koja broji oko 600 učenika nastava se izvodi na dva jezika, albanskom i bosanskom, od kojih su nekih 70-tak učenika Bošnjaci.
U razgovoru sa njihovim nastavnicima posebno se ističe međunacionalni sklad i međusobno poštovanje i uzajamno pomaganje nastavnika Albanaca i Bošnjaka.
Naša novinarska ekipa posjetila je razred VII-2 i zatekla doajena nastave na bosanskom jeziku, nastavnicu matematike Rajmu Sagdati u radu sa djecom. Ona, između ostalog, za naše čitaoce kaže:
Uz selam vašim čitaocima i zahvalnost što ste nas posjetili, vjerujem i smatram da su bošnjački učenici u ovoj školi koji pohađaju nastavu na bosanskom jeziku od šestog do devetog razreda zadovoljni kvalitetom nastave jer je nastavni kadar adekvatan i svi uposleni su stručno obrazovani nastavnici.
Inače, ja sam bila u poslijeratnom periodu, uz par kolega, jedan od inicijatora da se nastava na bosanskom jeziku počne odvijati i u gradskim sredinama i pored ogromnih problema sa kojima smo se tada suočavali. Ovo vaše pitanje, ne samo da je interesantno već i mnogo osjetljivo.
Nastava na bosanskom jeziku ima ogromnih problema, a jedan od najvećih problema u nižem obrazovanju su, svakako udžbenici, no nisu to samo naši problemi već i onih učenika koji uče na albanskom i drugim jezicima, dakle problem je u čitavom obrazovnom sistenu na Kosovu.
Fokusiraću se samo na naše probleme sa kojima se srećemo mi koji radimo u nastavi na bosanskom jeziku, dakle radi se, konkretno, o udžbenicima. Ja, kao nastavnica matematike ističem da imamo adekvatne udžbenike za matematiku ali i za druge predmete no to su udžbenici prevedeni sa albanskog jezika gdje možemo naći veliki broj grešaka, kako jezičkih tako i matematičkih jer su laički prevedeni. Dakle, poenta moje priče je činjenica da oni stručnjaci koji su radili na tim knjigama nisu konsultovali nas, kao nastavnike koji smo dugo godina u ovom poslu niti nas pitali za naše mišljenje, te bi, vjerujem, kvalitet knjiga bio na zavidnom nivou jer jedan veznik, recimo, može promjeniti čitavu misao u rečenici i uopšte ispada da je definicija netačna pa se postavlja pitanje – kako će učenici regovati na to?
Iskreno rečeno, stvari u matematici su decidne jer su morali profesionalni ljudi raditi na tim knjigama, po meni, a ne oni kojih su ih samo preveli ne razumjevajući o čemu se radi. Uzeću kao primjer pojam slika i figura, dok se na albanskom jeziku slika prevodi kao figura kod nas je figura geometrijsko telo a slika je slika, odnosno ona se prikazuje u ravni a figura u prostoru – ističe Sagdatijeva. Uzela sam, dakle, jedan primjer iz geometrije, a zatim postoje i neke netačne matematičke formule u tim udžbenicima, kako rekoh, ne samo za bošnjačke učenike već to važi i za učenike koji pohađaju nastavu i na drugim jezicima tako da su to, po meni, veliki problemi.
Ja sam nastavnik matematike već 30 godina tako da sa svojim ogromnih iskustvom pomažem našoj djeci da prevaziđu ove probleme i nauče matematiku ali i neke druge predmete onako kako i trebaju naučiti. U sličnoj su situaciji i mnoge moje kolege koje ako primete grešku onda ih isprave, svakako. Dakle, mnogi udžbenici na bosanskom jeziku i ne samo matematika su, figurativno rečeno, natrpani i nabacani jer nisu sistematski obrađeni. Dešava se da su čitave oblasti ili dijelovi u nekoj knjizi iz sedmog razreda samo prepisani u osmi razred i obrnuto, te znači da te knjige nisu profesionalno urađene. Recimo, da sam svojevremeno radila i po srpskom i po bosanskom sistemu obrazovanja i sve je daleko bolje i profesionalnije bilo urađeno, no ja ne želim ponižavati na ovaj način kosovski obrazovni sistem ali smatram da ovo nisu pravi profesionalci u matematici ili bilo kojem predmetu koji su radili na udžbenicima.
Ponavljam, ne radi se samo o bošnjačkoj djeci već su tu, po mom mišljenju i sva djeca u mnogim obrazovnim ustanovama širom Kosova koji pohađaju nastavu i na drugim jezicima. Takođe je i forma udžbenika neadekvatna, govorim o udžbeniku matematike za sedmi razred osnovne škole, jer su glomazni te je, recimo, četvrtina te knjige poluprazna i sve je to bacanje novca. Nakon rata naši Bošnjaci iz BiH donirali su knjige i pomogli nam u startu te im se ja srdačno zahvaljujem na tadašnjoj pomoći i tada smo radili po planu i programu BiH, a kada se razvio kosovski plan i program, odnosno kada je “zaživjelo” kosovsko obrazovanje kod nas onda smo prihvatili da radimo po tom planu. Svi mi znamo u kakva je trenutna situacija BiH u materijalnom i ekonomskom smislu te ne možemo očekivati od njih bilo kakvu pomoć te se moramo okrenuti sebi i svojim stručnim ljudima u obrazovanju.
Dakle, mi smo ovdašnji autohtoni Bošnjaci i naša država je Kosovo te se moramo prilagođavati tome jer mi ovdje već imamo adekvatne i korigovane udžbenike u historiji ili muzičkom obrazovanju jer su te knjige radili naši stručni ljudi u toj oblasti dok u drugim udžbenicima imamo mnogo grešaka, i materijalnih i jezičkih, no kako rekoh, vjerujem da će u budućnosti biti mnogo bolje – istakla je nastavnica matematike u osnovnoj školi “Prizrenska Liga” odnosno “Lidhja e Prizrenit” Rajma Sagdati u nastavi na bosanskom jeziku.
Svoje mišljenje imaju i učenici pomenutog VII-2 razreda:
Enis Rahmani:
Odličan sam učenik te smatram da nemamo nekih velikih problema u nastavi na bosanskom jeziku, imamo udžbenike skoro za sve predmete no neke knjige i nisu dobro prevedene, odnosno ostali su tekstovi na albanskom jeziku u nekim lekcijama no mi se snalazimo. Ovdje u našoj školi imamo i mini-biblioteku u jednoj učionici gdje imamo veoma mali broj knjiga na svom jeziku.
Musa Bajmak:
Ja sam vrlo dobar učenik i smatram da svu moju generaciju muči nedostatak adekvatno prevedenih knjiga na našem, bosanskom jeziku a ima i ostataka od albanskih riječi koje nam nisu jasne. Mi smo zahtjevali da imamo svoj kompjuter jer na zapadu svaki učenik u svojoj školi ima svoj kompjuter, nažalost, mi zaista nemamo te mogućnosti no imamo biblioteku u kojoj nemamo neki veliki broj lektira i knjiga koje bi nam bile potrebne za čitanje tokom zimskog raspusta. Mi dobijamo neke udžbenike i od naše škole, a kada nam treba neka lektira koju nemamo pronađemo je na internetu no onda ne znamo da li su informacije o toj lektiri baš tačne.
Nejla Rami:
Odličan sam učenik i vjerujem da su nam svi nastavnici dobri i školovani ljudi koji nam mnogo pomažu u obrazovanju no ne sviđa mi se što ovdje nemamo fiskulturnu salu ili moderne kabinete ili laboratorije za stručnu nastavu kakvih imaju mnoge druge osnovne škole.
Šejla Dilji:
Vrlo dobar sam učenik i mogu reći da mnogi učenici naše škole učestvuju u raznim kvizovima znanja i uvjek osvajamo mjesta pri vrhu. Većinu udžbenika nam obezbjeđuje škola a onih kojih nemamo prepisujemo ili odštampamo od starijih generacija tako se ipak snalazimo kako znamo i umijemo.
Potrebno je reći da su pojedini bošnjački učenici u ovoj školi izuzetno talentirani u sportu, muzici, crtanju i slično te da se tokom godine organizuju niz takmičenja u kojima oni zauzmu i prva mjesta što je, svakako, za respekt. Inače, svakog desetog juna na Dan škole bošnjački učenici, zajedno sa učenicima iz albanske zajednice, učestvuju u zajedničkoj proslavi sa svojim folklorom, plesom ili recitacijom.
Na naše pitanje o budućim zanimanjima učenici ove škole bi htjeli biti budući doktori, inžinjeri, sportisti, profesori, muzičari i slično.
Želimo im da im se njihove želje u životu ispune.
Pripremio: Vinetu Ganić
