Većina ljudi smatra da su poznate masovne ubice osobe koje su oduvijek željele da naude bližnjima, uživaju u tome da siju strah i ne pokazuju ni trun kajanja.
Uglavnom su u pravu: masovne ubice smatraju se agresivnim psihopatama.
Međutim, nisu sve psihopate nasilne. Neki su „samo“ manipulativni, neiskreni i nesposobni za dublje emocije i zato se teško uklapaju u društvo.
Nije nepoznanica da psihopate drugačije reaguju na stimulanse iz okruženja, a proteklih godina se naučnici bave tezom da se razlog za to krije u njihovim mozgovima.
Jedno istraživanje iz 2003. je to i potvrdilo . Naime, tada se pokazalo da kada „normalni“ ljudi lažu, skener njihovog mozga prikazuje pojačanu aktivnost u čeonom režnju mozga, dok to nije slučaj sa psihopatama.
Takođe, 2006. sprovedeno je istraživanje koje je pokazalo da psihopate ne saosjećaju s drugim ljudima, niti mogu da razumiju, osjete i adekvatno reaguju na tuđu nesreću. Naučnici smatraju da psihopate ne registruju tuđe znake uznemirenosti.
Tačnije, kada su im pokazali fotografije lica uznemirenih ljudi, u dijelovima mozga za preradu slika i registrovanje izraza lica, nije bilo dodatne neuronske aktivnosti. Čak su više reagovali na neutralne izraze lica.
Uzevši sve to u obzir istraživači su zaključili da su kod psihopata neurološki “putevi” koji služe za analizu znakova o nesreći, bolu, neprijatnosti, strahu ili nekom drugom negativnom stanju kod drugih ljudi ili potpuno nefunkcionalni ili “rade” na sasvim drugačiji način od onih kod normalnih ljudi.
Ipak, riječ je o samo djelimičnim saznanjima o kojima je istraživač dr Nikola Grej svojevremeno izjavio: “Još uvijek nam treba mnogo vremena da shvatimo šta ćemo sa svim tim informacijama”.
