Kompromisni islam i kompromisni muslimani

U cjelosti prenosimo tekst Mladog Muslimana dr. Tarika Muftića iz časopisa “El-Hidaja”, koji je objavljen 1942. godine pod pseudonimom Mladi Musliman, student medicine. Zaista je nevjerovatna živost i aktuelnost rečenica koje slijede premda je prošlo 70 godina od kako su napisane.

“Nepobitna je činjenica da se cijeli islamski svijet od obala Atlantika pa sve do Tihoga oceana, budi, pridiže i osvješćuje. U svim islamskim zemljama postoje razni pokreti i strujanja i svuda se osjeća neko previranje. Poznato je da razni ljudi mogu na jednu te istu stvar, gledati sasvim različito, te dok će jedni tvrditi jedno, drugi će tvrditi sasvim suprotno. Tako je i sa ovim pokretima i previranjem u islamskom svijetu.

Jedan evropljanin, nacionalist na pr. Španjolac ili Talijan vidjeće u ovim pokretima buđenje »nacionalne svijesti« kod pojedinih islamskih naroda i ukazivaće na to kako su i muslimanski narodi pošli tragom kulturnih naroda, te da su nakon toliko stoljeća sazreli i dospjeli na taj »kulturni nivo« da su se sada počeli organizirati na nacionalnoj bazi. Na drugoj strani će jedan pristalica rasne teorije tvrditi da su se Arapi i Hindusi Musimani počeli okupljati u zajednice a na bazi rase. Sigurno je da postoje i razna druga tumačenja samo što na pravo rješenje ovog pitanja malo koji evropejac može nadoći i to ili radi nepoznavanja pravoga stanja stvari ili iz straha pred sutrašnjicom. Međutim jedan pravi Musliman, čovjek koji nije Islam studirao ondje gdje za to nije mjesto, naime u onoj strahovitoj zbrci i konglomeratu evropske literature o Islamu koja je krcata i prepuna najrazličitijih podvala, kteveta, neobjektivnosti, zabluda i subjektivnih tumačenja, nego ga je studirao na njegovom izvoru: Kur’anu i Hadisu, on će svim ovim pokretima dati jedno jedino i ispravno tumačenje a to je Panislamizam — pokret čiji je cilj buđenje islamskog kolosa iz njegovog stoljetnog sna i stvaranje velike islamske države koja bi brojala preko 400 milijona stanovnika, pripadnika najrazličitijih rasa i naroda — ali braće.Ako se pak upitamo kako to i zašto, zar taj svijet nije bio budan, zar mu treba neko buđenje, preporod i reformacija, zar mi nismo i do sada bili dobri Muslimani — mi onda možemo kategorički ustvrditi da je doista potrebna reforma, buđenje i preporod samo ne reforma Islama nego reforma i buđenje samih Muslimana. Jednom u razgovoru, jedan francuski učenjak reče jednom uglednom Muslimanu da je velika zabluda, ako neko ide da studira Islam na današnjim Muslimanima t. j. drugim riječima da između onoga što se danas shvata pod Islamom i pravoga lslama postoji upravo ogromna razlika.

Dakle ona ideologija ili kako se kod nas kaže vjera, čiji smo mi sljedbenici nije pravi Islam nego u njemu ima toliko primjesa da bi se, kada bi se nešto sada među nama pojavio jedan od ashaba drugova Božijeg Poslanika, on začudio i iznenadio. Muslimani su tokom svoje ekspanzije dolazili u dodir s narodima raznih vjera i kultura, njih privodili u krilo Islama samo im ga nisu mogli naturiti onakvog kakav je on u potpunosti, naročito s obzirom na činjenicu da Islam traži od svojih sljedbenika maksimalno angažiranje ličnosti kako u moralnom tako i u materijalnom pogiedu, a mi znamo da je gotovo nemoguće da se čovjek preko noći odrekne svega onoga što je bio i da u potpunosti prihvati ono što mu se nameće i pruža, te se tako vremenom otstupalo od zdravih i čvrstih islamskih propisa, i nadomještavalo se sa kojekakvim narodnim običajima i predrasudama, a čak su izmišljane i uvođene kojekakve novotarije — bid’ati. Perzijanci su svi prigiiili Islam ali su u njega umiješali toliko svoje mistike da je ona pomutila i zatrovala zdravi i razboriti duh sirovoga beduina. I Turci su primili Islam, ali se nepotpunost toga primanja kod nas još i danas očituje u najrazličitijim narodnim običajima, koji sa Islamom nemaju ama, baš ništa zajedničkog. Tako je tokom vremena postepeno stvaran jedan novi Islam, kompromisni Islam, a prvi znaci toga kompromisa su bili: nasljedni hilafet, carske palače, dvorski raskoš, pompa, šabloni, haremi, audijencije, derviški redovi, Mevludi, tevhidi, turbeta, nišani itd. itd. Eto još prije toliko stotina godina Islamu su bile nakalemljene gornje stvari, a da o današnjem stanju i ne govorimo. Svuda i svagdje su ljudi pravili kompromis između Islama i drugih ideologija, mišljenja, običaja i naziranja, nazorno sasvim oprečnih Islamu. Najveće degradiranje Islama na ovome putu kompromisa jeste svakako tvrdnja i shvatanje da je Islam samo vjera. Kad bi Islam bio samo vjera onda on uopće ne bi prestavljao neku naročitu vrijednost, jer kako je poznato iz historije ni jedna vjera – religija – ako u sebi osim te vjerske komponente nije uključivala još i nešto drugo na pr. socijalnu ili državnu misao, nije mogla niti je izvršila kakav značajniji preokret i prekretnicu u historiji čovječanstva. Da Islam nije samo vjera, nego da je on najsavršenija univerzalna ideologija dokazuje nam učinak i preokret kojega je on izvršio svojom pojavom – a mi duboko vjerujemo da će i skora budućnost to isto dokazati. Najveća revolucija u historiji čovječanstva je svakako islamska revolucija. Jedan zapadni historičar veli da je Islam na zemlji ostvario jedan tako savršeni socijalni poredak, kakvoga nikad do tada na zemlji nije bilo. Mi možemo dodati još i to da ni poslije onog sjajnog perioda islamske historije pa sve do danas, sigurno na zemlji nije bilo takog socijalnog poretka. Ovu, kao i mnoge druge činjenice, na pr. onu o naučnoj baštini koju je Evropa naslijedila od Muslimana naročito u pogledu egzaktnih nauka, za sada, usljed jake tradicije i slijepe vjere u neprikosnovenost evropske kulture, teško je dokazati današnjem svijetu. Ali, Bože zdravlje. Istina je vječna, oni okovi koji su stezali i kroz stoljeća sputavali glas istine o Islamu uskoro će popucati, pa će istina doći na vidjelo, te će se onda vidjeti što je ko komu dao i ko je što od koga uzeo.

— Da se vratimo na onu tvrdnju da je Islain šamo vjera. Pod pojam vjera-religija na kršćanskom zapadu spadaju dvije stvari i to: dogma – ono što se mora vjerovati i drugo ritus – obredi. Eto to je definicija vjere u Evropi. Muslimani, otstupivši od mnogih islamskih propisa i principa, a koji su im do tada bili jedini i pravi putokazi u životu, vremenom su došavši u dodir sa kršćanskim zapadom, degradirali i skučili Islam, na taj uskogrudi i toliko ograničeni pojam vjere – religije. Tako je i kod nas danas Islam sveden gotovo samo na te formule o vjerovanju i o obredima, te se prema tome i privrženost pojedinaca Islamu cijeni samo prema njegovom izvršavanju obreda. Danas, onaj ko posti, klanja namaz, naravno u džamiji da ga svijet vidi, ko čita Kur’an, ko ode na Ćabu i vrši mnoge druge stvari više formalnog karaktera, eto taj je dobar i potpun Musliman. U opće, valjda je to u duhu vremena kod nas se ljudi cijene po spoljašnjosti i odijelu, te po mnogim formalnostima i šablonu, a ne gleda se na ono bitno, na ono što upravo i čini čvojeka, a to je duh – duša. Pored kompromisa sa drugim vjerama mi pri sebi imaino masu drugih stvari i običaja koji su sasvim protiv islamskog karaktera. Ti, kod nas na Islam nakalamljeni običaji i shvatanja ne odnose se samo na spoljašnost i svakidašnji život nego zadiru čak i u najosnovnije i najintimnije stvari ljudske duše. Jedan naš intelektualac nije primio od Evrope samo njen način privatnog sivakodnevnog života, te način oblačenja, nego je jedine pozitivne zakone, koje Islam propisuje a koji se odnose na moral, brak, toleranclju, gledanje na svijet, socijalnost itd. pobrkao sa onom džunglom i konglomeratorom evropske misli, filozofije i morala. Tako ćete nerijetko sresti našeg intelektualca koji će klanjati, postiti i nazivati se Muslimanom, a u ideološko-političkom pogledu pripadaće ovoj ili onoj evropskoj ideologiji, pokretu ili partiji. Poznavao sam jednoga čovjeka koji je vršio islamske propise kao i mnogi drugi, djecu davao u mekteb i u kući živio muslimanskim načinom života a na drugoj strani je bio okorjeli pristalica Marksove ideologije. Često puta ako stupite u diskusiju sa kojim našim mlađim, a možda i starijim intelektualcem, te počnete raspravljati o braku i slobodnoj ljubavi, dobićete, u pogledu ovih pitanja grozne i zapanjujuće odgovore. On smatra da slobodnu ljubav treba tolerirati i provoditi u djelo, jer se ona, kako taj blesan, glupo i naivno tvrdi slaže sa zakonima prirode, a kako se na drugoj strani ističe da je Islam prirodna vjera to se jedno s drugim slaže. — Drugi će zastupati stanovište da našu ženu treba osloboditi, emancipirati je, dozvoliti joj pristup u društvo i javni život, a da našim djevojkama treba omogućiti da, se druže sa mladićima, da među njima treba da vladaju intinmi i drugarski odnosi da bi se međusobno što bolje upoznali. Sve ovo treba da se postigne putem raznih mješovitih sijela, čajanki, igranki, korza, šetališta i raznih drugih prokletinja koje su se počele udomaćivati u našoj sredini..

Notorne pijanice, alkoholičari, kockari, preljubnici, zelenaši, eksploatatori, gotovani, farizeji svake vrste i svi drugi negativni tipovi i ništarije, svi oni će kod nas naći neko opravdanje za svoje čine i djela, tumačeći islamske propise ovako ili onako ali svakako kako to njima konvenira.Tako se u nas na svakom koraku nailazi na ovaj duh kompromisnosti i na kompromisne muslimane. I najgroznije je to da svi ovi prokleti i idiotski tipovi tvrde i uvjereni su da, su dobri Muslimani. Ovaj duh kompromisnosti uhvatio je kod nas, i to još odavno, ali u većoj mjeri od 1878. (od okupacije) strahovitog korjena tako da se danas slobodno može reći da u našoj sredini ima malo pravih idealnih Muslimana: jer svakome o skutu visi bilo kakav kompromis, nešto neislamsko, nešto, što je dotični, jer je bio slabić, beskičmenjak i polutan, primio od drugih, od nemuslimana, a što Islam negira i osuđuje. — Trebaće mnogo muke, truda i vremena, da se ove stvari, po našu sredinu tako ubitačne, iskorjene i odbace.

Napomenuti mi je pak samo jedno, naime da pri našem poslu, u radu na propagiranju lslama u obzir dolaze samo nove generacije, dakle samo omladina. Dakle omladino, dobro otvori oči, pazi što čitaš i studiraš, pazi na ono šta ti se daje i servira, ne budi lakovjerna, ne primaj sve novo za gotovo, nego pazi i pamet u glavu. Napajaj se vječnom i sveopćom istinom – Islamom – na njegovom vrelu, u Kur’anu i Hadisu. Čuvaj se da ne nasjedaš onoj literaturi koja je u Evropi napisana o Islamu, jer treba da, znaš da je većina te literature tendenciozna i neobjektivna, a ono malo literature koja valja protkano je na mnogo mjesta greškama, i zabludama koje su nastale iz nepotpunog ili krivog poznavanja samoga Islama. Čuvaj se i literature koja je i na našemu jeziku napisana o Islamu jer je i ona u mnogome neispravna i nekritična. Osnovna greška mnogih naših autora koji su o Islamu pisali je ta, da su oni Evropu, evropsku nauku i mišljenje sebi postavili kao jedan apsolutno tačan i ispravan forum, dakle tekovine i plodovi evropskog duha su im služili kao jedan potpuno ispravan kriterij, te su onda sa ovom predrasudom počeli da pišu o Islamu. Usljed toga majmunisanja svi islamski propisi i zasade koje su ti ljudi obrađivali, morali su prvo proći kroz sito i rešeto Evrope i evropskoga shvatanja, pa su onda tako unakaženi i osakaćeni bili nabacivani na papir. Eto to je razlog zašto se ni kod nas ne smije primiti za tačno sve ono što je o Islamu napisano, mada su mnogi od autora bili bolji poznavaoci Islama.

Dakle da zaključimo, braćo, omladinci, Mladi Muslimani, bježite od kompromisa kao od bijesna lava jer treba da budete na čistu s tim da je onaj ko je spreman na kompromis, slabić i beskičmenjak, da nije uvjeren i osvjedočen u ispravnost onoga što zastupa i ispovijeda i čak da sam nije u pravu. Kompromis je neka nagodba i trgovina u kojoj ni jedan od partnera, protivnika, nije dobio što je htio a niti je ostao što je bio, nego je postao polutan bez određenog pravca i smijera, Mi Muslimani ne možemo nikako i ni u kojem slučaju pristati na neki kompromis, jer je u Islamu predviđeno i precizirano sve. Od gledanja na svijet, dakle od onih teških i od vajkada tretiranih problema i pitanja pa sve do najmanjih sitnica svakidašnjeg života kao što su: ponašanje u društvu, spavanje, hodanje itd.

Sve je to u nauci Islama precizirano i definitivno određeno jednom za uvijek i to na takav način, kako će najbolje odgovarati za sva vremena, svima narodima bez obzira na um i nacionalnu pripadnost, bez obzira na područje u kojem se oni nalaze i obitavaju.

Islam ne zna za komprornis jer je potpun i savršen.”

Pseudonim: Mladi Musliman, student medicine (El-Hidaje, 4, 1942., 91-96.)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.