Promocija zbirke pjesama „Zakasnićemo da budemo ljudi“ Elme Selimi u Kulturnom Centru Novi Pazar

Promocija drugog autorskog pisanog dela Elme Selime pod nazivom “Zakasnićemo da budemo ljudi”, održana u velikoj sali KC-a, 23. juna, izazvala je pažnju ljubitelja pisane reči, u prilog tome govori velika posećenost događaja, dok je sama promocija – izlaganje učesnika i izgled scene – delovala inspirativno.

O knjizi su, kao što je i najavljeno, govorili: akademik prof. dr Ferid Muhić, prof. dr Sadik Idrizi, koji su i recenzenti knjige, te urednica izdanja Hasna Ziljkić. Stihove su kazivali: Luka Gemaljevic i Džejlan Berović, a moderatorka programa bila je Stefana Jovanović.

Ugodnosti na promociji doprinele su i kompozicijama na flauti, gitari i violini: Džemila Ugljić, Esma Misirlić i Zehra Mušović.

Organizator događaja je Kulturni centar Novi Pazar, a za dekoraciju scene, ketering i ostalo zaslužni su sponzori: salon šminkanja „Eka make up“, Torte „Sani“, Rasadnik cveća „Sebečevo“, knjižara „Bookstore Tutin“, studio „WoodenBox“, studio Rade Šopen.

Delovi govora učesnika sa promocije:

„Nakon Nepotrebnog ambijenta – prve knjige kojom Elma smjelo istupa u javnost, tada kao maturant u srednjoj školi – danas se još više odvažila i, kao autor, potpisuje još jedan rukopis, predstavljajući na taj način i sebe i svoja promišljanja i svoje spisateljske mogućnosti.

Zato Elma ne kaže „Nismo ljudi“. Ne kaže da smo zakasnili. Već kaže „Možemo zakasniti“ – i dalje ima optimizma u njenom promišljanju. Prednost je to što je i ona kao autor mlada i što se ne predaje, nego želi da se ova svjetlost koja se nazire u daljini podigne.Kao takav, ovaj rukopis svojevrsna je poruka… i opomena.

Kao neko ko je radio na ovom rukopisu, intervenišući i sugerišući – imala sam želju da se o ljudskosti priča, da ne zaboravimo da u svakoj situaciji možemo nešto uraditi dobro. Da se manemo letargije i upremo sva čula u prepoznavanju zla, da povratimo smjelost i hrabrost da se udružimo na putu protiv zla, da se borimo za univerzalne vrijednosti. Elma je poslušan učenik. Lagano je s njom raditi. Ja joj čestitam i ovu knjigu. Želim joj mnogo uspjeha na putu koji je odabrala – a to je da znanjem, radom pobjeđuje sve životne prepreke. Vama, uvaženi prisutni, preporučujem ovaj rukopis za čitanje. Pozivamo vas da promišljamo zajedno i otklonimo Elminu bojazan u to da „nećemo biti dobri ljudi“. Urednica izdanja Hasna Ziljkić, dip. žurnalista.

previous arrow
next arrow
previous arrownext arrow
Slider

„Svojom drugom knjigom pjesama Elma Selimi čini novi poetski iskorak i nastavlja plišani hod kroz fantastični svijet poezije. Zapravo, Elma ne piše poeziju, ona se s njom budi i sa njom odlazi na spavanje. Ona čak i sanja u poeziji, jednostavno obitava i živi s njom i u njoj. Pisanje je samo stvar inspirativnog trenutka i tehnike. Antiteza, metafora i oksimoron su tropi koji joj najviše odgovaraju i za kojima rado posegne. Ona želi, i potovo uvijek uspjeva, da od metafore načini nešto novo, nešto drugačije od običnog i svakodnevnog. Pjesme joj nastaju u različitim situacijama i ambijentu: na velikom odmoru, u marketu, na logorovanju, i uvijek su nove, izvanredno oblikovane. Njena poezija je sva u kontrastima, ima modernu frakturu i urbanu podlogu. Njena pjesma je ekstra-vagantna, lepršava, emocionalno bogata, dok oštrinu i dubinu izraza pojačava stilskim modeliranjem. Ona želi i uspjeva da od metafore napravi nešto novo. Pjesme joj nastaju u različitom ambijentu – na velikom (školskom) odmoru, u marketu, na logorovanju – i uvijek su nove, izvanredno oblikovane.Uočljiva je nevjerovatna lakoća slaganja i kombinovanja riječi, lakoća da se život pretvori u riječ, i obrnuto“. Prof. dr Sadik Idrizi Aljabak, književnik i prevodilac.

”'Bila je sama ivica ljeta, za ljubav još najbolje doba.’

Zašto počinjem sa ovim stihom? Večeras je 23. juni, prekjuče je bio 21. juni – kada je počelo ljeto. Rub između postojanja i nepostojanja, između bivanja i nebivanja, između iskustvenog i transcendentnog. Govorim o ovome što se danas događa jer nas podsjeća na tu ključnu situaciju u životu, situaciju ‘ivice ili ruba’. I ova knjiga je knjiga sa ruba! ‘Zakasnićemo da budemo ljudi’ – hoćemo li zakasniti? Pitanje podrazumijeva da možda i nećemo, ali da smo vrlo blizu toga da zakasnimo, dakle da smo na rubu.

A počeo sam sa ivicom ljeta jer je ovo dan koji je na samoj ivici ljeta i zato što je i Elma Selimi na samom rubu ljeta. Moglo bi se reći da su njena ramena još u proljeću, ali njen um i glava već polako ulaze u onaj žar ljeta, onaj takoreći drugi dan u ljetu; sa svojom 21 godinom, ona je taman na tom rubu i ova knjiga je sva na tom rubu, čak i podnaslov ‘Hakovanje rođenja’ i onda njen matični broj ukazuju isto na to, na taj rub. Jer i rođenje je rub i rođenje je situacija ivice, ‘iz nebivanja u bivanje’, ‘iz nepostojanja u postojanje’. I ova knjiga dramatično naglašava jedan trenutak koji je bitan za opstanak planete i onoga što se naziva CONDITIO HUMANA ljudskog svijeta, svijeta koji zaslužuje biti nazvan ljudskim, jer biti čovjek ne podrazumijeva biti pripadnik onoga u naučnoj klasifikaciji bića koji se naziva ‘homo sapiens sapiens’, jer najveće brutalnosti su vezane za to isto biće, brutalnosti kakve ne postoje nigdje u prirodi, conditio humana kao ljudski svijet je doveden na rub. U tom smislu ova knjiga ujedinjuje mnogo – od privatnih doživljaja ruba, od prelaska adolescencije u zrelost, iz pripreme za život u život, iz te individualne perspektive naglo, ali uvjerljivo se širi na onu perspektivu koja prevazilazi okvire regiona Evrope i ulazi u okvire čovječanstva, svi smo na rubu.

Ali krenimo od ove knjige, ona je zaista na rubu ljeta. Ali ljeto ima dva ruba. Jedan je ovaj rub, kad iz proljeća prelazite u ljeto kad sve ono što je najavljeno u proljeću postaje i dozreva u ljetu. Ovo je uspon, uzlet, ovo je uzvišavanje i duše i tijela proljeće od vegetacije do svega, do sunca do toplote, do sazrijevanja i dozrijevanja, znači uvećavanje i onda onaj zenit julski, augustovski žar koji još treperi, i onda imate onaj drugi rub ljeta — ivicu kojom se ljeto dodiruje se narednom sezonom, jesen je taj rub. Jesen je doba melanholije i sabiranja rezultata.

Možda će za tridesetak ili pedeset godina Elma napisati sličnu knjigu sa onog drugog ruba, ali sada piše knjigu sa ovog prvog ruba, sa ivice ljeta kada sve što je u ovoj knjizi najavljuje još intenzivnije razvijanje svega onoga što je tu za sad već oblikovano, ako ne sasvim, kao cvijet, već kao slutnja cvijeta. I ova knjiga je u velikoj mjeri slutnja, ali i pojava. Ona najavljuje mnoge stvari koje su tu i koje su izvedene baš iz te ideje, baš iz tog ruba. Gledati sa ruba velika je privilegija! Mi uglavnom gledamo iz horizontale, ali gledati sa ivice znači pogledati sa jedne privilegovane pozicije.“ Akademik prof. dr Ferid Muhić

Fotografije: Amina Camović, Tarik Graca, Zinedin Nedžipi.

Zadnje iz rubrike

Najnovije na portalu »

Popularno

Facebook

Fotografija dana