Ruska mafija važi za najopasniju na svijetu: Vlada surovim metodama, ima 300.000 članova, a njihove veze sa državom su veoma moćne

Za vrijeme Gorbačova, Rusija je imala 785 kriminalnih grupa; do 1994. godine taj broj je bio narastao na 5.691. Dvije godine kasnije bilo ih je oko 8.000, a svaka je imala između 50 i 1.000 članova.

Ruska mafija je izraz kojim se u najširem smislu opisuju grupe organizovanog kriminala koje operišu na području, ili čije članstvo potiče iz država bivšeg SSSR-a. Pod time se podrazumijeva širok raspon različitih organizacija, vrlo često temeljenih na etničkom principu, pa se tako govori o čečenskoj, gruzijskoj, ukrajinskoj, azerbejdžanskoj i drugim mafijama. Na području same Rusije najpoznatije su kriminalne organizacije poznate kao Dolgoprudenskaja, Izmailovskaja i Solncevska bratva.

Organizovani kriminal se na području Rusije, odnosno bivšeg SSSR-a je postojao još u carskoj eri, ali je čvršće oblike počeo da dobija tek u sovjetskoj eri, odnosno kroz rupe u zakonima, pripadnike zatvorskih bandi u gulazima koje je karakterisala čvrsta hijerharija, organizacija i kodeks ponašanja.

Nakon Staljinove smrti, a pogotovo u posljednjim decenijama sovjetske ere, podsticaj organizovanom kriminalu su predstavljale ekonomske okolnosti, odnosno potražnja za robom koja se mogla nabaviti jedino na crnoj berzi.

Za vrijeme Gorbačova, Rusija je imala 785 kriminalnih grupa; do 1994. godine taj broj je bio narastao na 5.691. Dve godine kasnije bilo ih je oko 8.000, a svaka je imala između 50 i 1.000 članova.

Grupe organizovanih kriminalaca su vrhunac poslovanja imale u eri neposredno nakon raspada SSSR, odnosno postkomunističkoj tranziciji, kada su, vešto koristile kolaps bivšeg i neizgrađenost novog sistema kako bi kroz široko rasprostranjenu korupciju i zastrašivanje vršile toliki uticaj na ekonomiju i politiku da je bilo teško povući razliku između njih i novog establišmenta.

Prema određenim procjenama, 1990-ih je organizovani kriminal pod svojom kontrolom držao oko 2/3 svih resursa ruske ekonomije. Organizovani kriminal porjeklom iz bivšeg SSSR-a je svoje aktivnosti razgranao i van njegovih granica, uključujući ne samo Istočnu Evropu, nego i brojne zapadne zemlje, uključujući i SAD.

U, za rusku mafiju, ključnom periodu 1993-1998, kada se društvo u najvećoj zemlji na svijetu lomilo i slamalo, bilo je 10.000 ubistava svake godine, od čega je 600 bilo naručeno. U tih pet godina neko je likvidirao 95 bankara. Cijena naručenog ubistva je bila manje-više smješna: skidali su imena sa liste živih često i za 1.000 američkih dolara.

Ondašnja ruska vlada je procjenjivala da mafija kontroliše 40 odsto privatnih preduzeća i 60 odsto državnih, i da u svojim rukama drži 80 odsto ruskih banaka.

Oni vladaju svjetskim podzemljem

Prema rejtingu londonskog “Dejli njuza” i španskog lista “Diario”, ruska mafija je najjača kriminalna organizacija na svijetu, a nadimci ruskih gangstera, kao što su “Japončik” i nekada strašni “Deda Hasan”, poznati su svim policijama.

Ruski mafijaši imaju svoj originalni način oblačenja, koji su preuzele mnoge kriminalne organizacije. Ljubav prema zlatu karakteriše sve članove kriminalnih grupa. Obični kriminalci, za razliku od šefova, nose veliki nakit od srebra, što se dobro slaže sa sportskom odjećom, popularnom u njihovom miljeu i nezamjenjivom u tuči.

Klan “Bikovi”, kako su ih često nazivali u kriminalnoj hijerarhiji, bili su veoma opasni. Nadahnuti podvizima zvijezda filma Žan Klod Van Dama i Stalonea privodili su sate u fitnes dvorani i trenirali borilačke vještine.

Međutim, nakon što su postali “biznismeni” i poštovani ljudi, autoriteti iz svijeta kriminala danas su dio normalnog društva. Sada nose marke “Brioni”, “Versaće” i druge luksuzne stvari, vole skupe, često raritetne satove i nakit, voze se u “predsjedničkim automobilima” i žive u raskošnim vilama.

Na njihovo mjesto sve više dolaze “etničke” kriminalne grupe, koje osnivaju imigranti iz Srednje Azije. Za razliku od “stare škole”, oni nemaju moralni kodeks, djeluju bez principa i nemaju vođstvo. Specijalci su uglavnom za ulični kriminal i prema statistici – više od polovine krađa, razbojništva i silovanja u Moskvi otpada na “azijske došljake”.

Česti su slučajevi razbojničkog napada na skladišta. Imigranti tamo rade kao utovarivači i spremači te “usmjeravaju” svoje zemljake kriminalce na vrijednosti koje se tamo nalaze.

Ne ustručavaju se trgovine drogama. Tako značajan dio prometa avganistanskog heroina u Rusiju ostvaraju imigranti iz Tadžikistana i Romi, a osim imigranata iz Srednje Azije, “tradicionalnu aktivnost” u kriminalnom miljeu imaju i imigranti iz država sa Kavkaza.

Etnički kriminal opasan je zbog svoje “transgraničnosti” – grupe stižu, čine niz kriminalnih djela pa se onda vraćaju u države iz kojih su došli. Ti kriminalni klanovi često djeluju na teritoriji nekoliko država.

Jedan od popularnijih emisija Radio Rusije jeste “Kalina Krasnaja”. U njoj se izmjenjuju pisma zatvorenika sa pjesmama. Glavna tema takvih pjesama je zatvorski život, pokajanje, ljubav… Melodije i ritam su slični. To je poseban stil koji se naziva ruska šansona.

“Najopasniji ljudi na zemlji”

Sibirski kriminalni entiteti su izgradili unosno carstvo vrijedno desetak milijardi eura tokom prošlih nekoliko decenija tako što su se povezali sa ostalim mafijama u svijetu. Ali titulu najmoćnije grupe nosi Solntsevskaja Bratva, koja se u Evropi utvrdila sa procjenjenim prihodima od oko 7,6 milijardi eura godišnje.

Strateški bazirani u Solntsevu u Moskvi, bratstvo je osnovao Segej Mikhailov osamdesetih godina prošlog vijeka u Sibirskim zatvorskim kampovima. Mikhailov je unajmio lokalne nezaposlene mlade ljude da rade kao vojnici za grupu, a njihovo prisustvo u moskovskom podzemlju se ubrzo poslije toga osjetilo.

Grupa je na početku krenula da zarađuje veliku količinu novca privatizovanjem cvjetajuće industrije uvoza automobila, kasnih osamdesetih, kontrolisanjem transportnih čvorišta kao što je Vnukovo aerodrom i M-KAT autoput do Ukrajne, koji se nalaze u blizini Solntseva. Njihova moć nad Moskvom je nastavila da jača kontrolisanjem oko 120 legalnih firmi i radnji u gradu, zajedno sa ostalim poslovima u stranim zemljama.

Njihova dominacija u kriminalnom podzemlju je ubrzo poslije toga izazvana od strane Čečenske mafije u ranim devedesetim godinama, ali su oni formirali savez sa Orekhovskaja bandom i ostalim slovenskim mafijama kako bi ih proterali sa teritorije.

Dok su bili u posjeti Švicarskoj 1996. godine, Mikailov je uhapšen zbog niza opužbi uključujući prevare, pranje novca i prostituciju ali je od suđenja moralo da se odustane jer su više svjedoka, koji je trebalo da svjedoče, upucani ili razneseni.

Kriminalna grupa se preselila u bankarski sektor, krajem milenijuma, koji im je omogućio da peru svoj novac kao i da se povežu sa moćnim biznismenima. Mikailov se udružio sa kriminalnim genijem Semion Mogilevičem da bi izveli najveću finansijsku prevaru u istoriji tako što su otvorili kompaniju koja se zvala YBM Magneks Internacional koja je bila registrovana na berzi u Torontu.

YBM kompanija je počela da dobija lažne prihode od milion dolara iz proizvodnje i prodaje magneta, i time su lansirali svoje deonice u visinu.

Ali, prateći dojavu, da su ljudi iz kompanije napravili grešku podmitivši nekom revizoru pola miliona dolara kako bi ovaj lažirao dokumenta, ljudi iz FBI su upali u kancelarije kompanije i YBM je postao preko noći bezvrijedan.

Trgovina drogom je još jedan veliki izvor zarade grupi, sa organizacijom koja bila umješana u međunarodnu trgovinu kokaina. Bratstvo je sklopilo dogovore sa Kolumbijskim narko kartelima, u posjedu italijanske mafije, koji su operisali u Sjedinjenim Američkim Državama i Karipskim ostrvima.

Sve u svemu za Solntsevskaja Bratvu se vjeruje da imaju više od 9.000 članova, koji se bave reketiranjem, prodajom droge, krađom automobila, ukradenim umjetninama, pranjem novca, naručenim ubistvima, trgovinom oružja, trgovinom nuklearnog materijala, svodništvom i poslovima sa naftom.

Za razliku od ostalih grupa, ljudi iz bratstva nisu učestvovali u trgovini ljudima kao prodavci već kao kupci žrtava koje su zapošljavali po svojim kazinima, restoranima i bordelima.

Mafija u 21.vijeku

Tokom 2009. godine, agenti FBI u Moskvi su ciljali dva sumnjiva lidera mafije i još dva korumpirana biznismena. Jedan od lidera je bio Evgenij Dvoskin, krimanalac koji je 1995. godine bio u zatvoru, a 2001. godine je deportovan zbog kršenja propisa o migraciji. Drugi je Konstantin Ginzburg, koji je navodno bio aktuelni “veliki šef” ruskog organizovanog kriminala u Americi, prije nego što je prijavljeno njegovo ubistvo 2009. godine.

Iste godine je Semion Mogilevič stavljen na listu FBI “Deset najtraženijih bjegunaca” zbog njegovog učešća u kompleksnoj multimilionskoj šemi koja je opljačkala investitore u akciji svoje kompanije YBM Magnex International, koja ih je prevarila za 150 miliona dolara.

Optužen je 2003. godine, a uhapšen 2008. godine u Rusiji zbog optužbi za poresku prevaru. Pošto Rusija nema sporazum o ekstradiciji sa SAD, pušten je uz kauciju. Monia Elson je rekao 1998. godine da je on najmoćniji mafijaš na svijetu.

Ruski organizovani kriminal ima prilično veliko uporište u gradu Atlanti gdje se članovi razlikuju po svojim tetovažama. Imali su i moćno uporište na francuskoj rivijeri i u Španiji tokom 2010. godine. Prema izvještajima Vikiliksa, Rusija je označena kao virtuelna “država mafije”.

Tokom 2009. godine ruska mafija je bila aktivna u preko 50 država, a 2010. godine je imala preko 300.000 članova. Prema izvještajima iz 2015. godine, Aleksandar Litvinjenko je navodno ubijen jer je tvrdio da Semion Mogilevič ima dobre odnose sa Vladimirom Putinom od 1990. godine.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.