Tužna životna priča muža Jelene Karleuše: Bukvalno nije imao šta da jede!

Fudbaler Bešiktaša i suprug JK odrastao je u selu nadomak Zrenjanina. Otac i majka su zbog neimaštine morali da ga odvedu u internat, u kojem je proveo tri godine. Danas je bogat i sretan čovjek, piše Express Magazin.

Glamur, novac i gomile fanova… to je ono na šta vjerovatno prvo pomislite kada zamislite privatne živote naših i svjetskih zvijezda. Ali za neke je put do uspjeha bio zaista trnovit. Takva je životna priča fudbalera Duška Tošića, supruga Jelene Karleuše.

Srbijanski reprezentativac je odrastao u malom selu Orlovat kod Zrenjanina, u kućici punoj ljubavi i s malo finansijskih sredstava za život. Duškovi roditelji toliko nisu imali da je otac Milorad zbog neimaštine morao da ga pošalje u Dom za nezbrinutu djecu „Angelina Kojić Gina“, gdje se školovao i ujedno trenirao sport, od kojeg je uspio da zaradi milione, piše Kurir.

– Moj Duško je bio nekoliko godina u internatu da bi se školovao i igrao fudbal, tamo je imao redovne obroke, što je za dijete u razvoju veoma važno. Sad je veoma uspješan i mnogo smo ponosni na njega. Ostvario je svoj san. Živi u velikom gradu. Ja i moja supruga smo stari, živimo ovde jer nam je lijepo. Priroda je oko nas, svjež i čist vazduh. Ništa nam ne fali, a voljeli bismo da nam unuke trče po dvorištu. Ne znate vi kako se Atina i Nika ovde lijepo igraju. Ali, da ne pričam više, grdiće me supruga – ljubazno i pomalo šeretski priča Duškov otac Milorad ekipi Kurira koja je posjetila rodno mjesto prvaka turskog Bešiktaša.

Komšiluk proslavljenog fudbalera ima samo riječi hvale za porodicu Tošić.

– Duško je zaista imao teško djetinjstvo. Njegovi roditelji su bili siromašni, ali su pošteni i dobri ljudi. Pošto je želio da trenira fudbal, otac ga je poslije osnovne škole odveo u Zrenjanin i dao ga u dom da bi se školovao i ujedno igrao fudbal. Odlazak iz malog sela u grad za Duška je bilo ostvarenje sna. Znam da je roditeljima ljubio ruke kad god bi došao kući jer su mu ispunili želju i poslali ga u taj internat. Nije mario za to što je u njenu boravio s napuštenom djecom jer je imao jasan cilj. Pa šta bi bilo od njega da je ostao u Orlovatu? Ništa! – priča mještanin koji je insistirao na anonimnosti.

On je ispričao da je Tošić umio da se iskrade iz kuće i da po cijelu noć gleda fudbal kod komšije jer njegovi nisu imali televizor.

– Sjećam se kako je Duško molio komšiju da kod njega gleda utakmice jer njegovi roditelji nisu imali televizor. Sjedio bi na krevetu, a lopta bi mu bila ispod noge. Dešavalo bi se i da zaspi uz televizor i da ga otac upola noći u naručju odnese kući. Duško vam je klasičan primjer kako se iz blata može doći do vrha ako želiš da ostvariš cilj – objašnjava Duškov nekadašnji komšija.

U Domu učenika srednjih škola „Angelina Kojić Gina“ ispričali su novinaru Kurira da je muž JK jedan period svog djetinjstva proveo kod njih.

– Tačno je da je Duško bio u našem domu. Pošto je živio na selu, a želio je da trenira fudbal, roditelji su ga upisali kod nas. Redovno je odlazio kući kod svojih i oni su dolazi da ga obilaze. Tada je naša ustanova imala dio za nezbrinutu djecu, ali on je bio smješten u internatu. To je bilo davno, ali sjećam se da je bio uporan i da je po cijeli dan igrao fudbal na školskom terenu – ispričao je jedan od profesora u ovoj ustanovi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.