Iza zatvorenih vrata 3. aprila 2007. godine, slušao se specijalni izaslanik za Kosovo, Marti Ahtisari kako predstavlja plan da se Kosovu da nadzirana nezavisnost.
Planirano je i da se Fatmir Sejdiu obrati, ali je nakon protesta iz Rusije i Srbije odlučeno da on ne govori, te je njegov govor pročitao SPGS-a Joakim Riker.
Srpski nacionalistčki premijer, Vojislav Koštunica, odbacio je plan i tražio pregovore i novog glavnog pregovarača. Zapadne zemlje kao što su SAD, Velika Britanija, Francuska, podržale su Ahtisarijev plan.
Prema Ahtisariju i njegovom timu, cilj sveobuhvatnog prijedloga za status Kosova bio je da definiše odredbe neophodne za budućnost Kosova a koje su izvodljive, suportivne i stabilizuju, prenosi KP.
To je uključivalo detaljne mjere kako bi se osigurala prava zajednica i ohrabrila zaštita njenih članova, efikasna decentralizacija vlasti, kao i očuvanje i zaštita kulturnog i vjerskog naslijeđa. Osim toga, rešenje je predviđalo ustavne, ekonomske i bezbjednosne mjere, koje zajedno imaju za cilj da doprinesu procvatu Kosova, jednog multietničkog i demokratskog Kosova.
Važan element rješenja bio je mandat kojim se obezbjeđivalo buduće međunarodno civilno i vojno prisustvo na Kosovu, a kojim se nadgleda sprovođenje Rešenja i pomaže nadležnim kosovskim vlastima da obezbjede mir i stabilnosti na cijelom Kosovu. Odredbe ovog sporazuma imaju prijednost nad svim ostalim zakonskim odredbama Kosova.
Glavni elementi ugovora:
Kosovo će biti multietničko društvo, kojim se upravlja demokratski i uz puno poštovanje vladavine prava, najvišeg nivoa ljudskih prava i osnovnih sloboda priznatih od strane međunarodnog sveta, a koja promoviše mirnu koegzistenciju i dobrobit za sve njegove stanovnike.
Kosovo će imati pravo da pregovara i zaključuje međunarodne sporazume, uključujući i pravo da traži članstvo u međunarodnim organizacijama.
Zaštita i promocija prava pripadnika zajednica je centralni element Sporazuma. Sporazum postavlja ključne aspekte koje treba zaštititi, uključujući kulturu, jezik, obrazovanje i simbole. Takođe, navodi specifične mehanizme zastupljenosti pripadnika nealbanskih zajednica u ključnim javnim institucijama za očuvanje i podsticanje njihovog efikasnog i aktivnog učešća u javnom životu. Kako bi zaštitio prava kosovskih nealbanskih zajednica u zakonodavnom procesu, sporazum takođe predviđa da neki zakoni mogu stupiti na snagu samo ako većina kosovskih nealbanskih članova Skupštine Kosova bude saglasna sa njihovim usvajanjem.
Odredbe o zaštiti i promovisanju vjerskog i kulturnog naslijeđa osiguraće nesmetano postojanje Srpske pravoslavne crkve (SPC) na Kosovu. Više od četrdeset ključnih vjerskih i kulturnih mjesta biće okruženo zaštitnim zonama kako bi se spriječio razvoj ili izgradnja komercijalnih i industrijskih objekata, i kako bi se očuvalo kulturno dostojanstvo tih mjesta. Sporazum takođe garantuje pojačanu fizičku sigurnost za odabrana i ugrožena mjesta – od bilo kakvog incidenta/napada na imovinu SPC na Kosovu. SPC i njena unutrašnja organizacija biće eksplicitno priznata od strane kosovskih vlasti, dobiće nepovredivost imovine, oslobađanje od poreza i carinske povlastice, kao i bilo koja vjerska organizacija u svijetu.
Sve izbjeglice i interno raseljena lica sa Kosova imaju pravo da se vrate i uzmu natrag imovinu i svoje lične stvari. Sporazum takođe poziva Kosovo i Srbiju da u potpunosti sarađuju sa Međunarodnim komitetom Crvenog krsta kako bi se rješila sudbina nestalih lica.
A nove multietničke Kosovske bezbjednosne snage (KBS) treba da se utvrde u roku od godinu dana. Tu će biti maksimalno 2.500 aktivnih pripadnika i 800 rezervista. Sporazum predviđa da će dotadašnji Kosovski zaštitni korpus (KZK) biti rasformiran u roku od godinu dana.
Imajući u vidu da će ispunjavanje ovih odgovornosti iz Rješenja za Kosovo zahtjevati širok opseg složenih i teških aktivnosti, Sporazum uspostavlja međunarodno prisustvo za buduće nadgledanje i da podrži relevantne napore kosovskih vlasti. Ovo prisustvo se sastoji iz tri glavne komponente:
Međunarodna upravljačka grupa (ISG) koja se sastoji od ključnih međunarodnih aktera, imenovaće Međunarodnog civilnog predstavnika (ICR), poznatog i kao specijalni predstavnik EU – konačni organ u sprovođenju Sporazuma.
Za razliku od SPSG-a, predstavnik će imati ovlašćenja da zamjeni sve one čiji institucionalni predstavnici, prema međunarodnoj zajednici, djeluju protiv Ahtisarijevog paketa i sprovođenja zakona koji proističe iz toga.
Kada sporazum stupi na snagu, postojaće prelazni period od 120 dana, tokom kojeg će postojeći mandat UNMIK-a ostati nepromenjen. Međutim, kako bi se odmah započelo sprovođenje kosovskog sporazuma, MCP će imati ovlašćenje da nadgleda takvu primjenu i daje preporuke UNMIK-u o akcijama koje treba preduzeti kako bi se osiguralo poštovanje Sporazuma.
Tokom prelaznog perioda, Skupština Kosova, u konsultaciji sa MCP, biće odgovorna za odobravanje Ustava i zakona neophodnih za sprovođenje Sporazuma. Ustav i novi zakon će stupiti na snagu odmah po završetku prelaznog perioda.
U roku od devet mjeseci od stupanja na snagu Sporazuma, trebalo bi da se održe parlamentarni i lokalni izbori.
