Najljepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi otkrivate i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slepi i gluhi za njih, rekao je jedan od najvećih genija u istoriji čovječanstva.
Intervju, koji je navodno bio skrivan skoro 120 godina, Nikola Tesla je dao časopisu besmrtnost 1899. godine, a objavio ga je portal „Enšnt kod“.
Gospodine Tesla, stekli ste slavu čovjeka koji se upleo u kosmičke procese. Ko ste Vi, zapravo?
— To je pravo pitanje, gospodine Smit i pokušaću da Vam dam pravi odgovor na njega.
Kažete da dolazite iz Hrvatske, iz dijela koji se zove Lika, stenovitog kraja gdje ljudi sade drveće i gledaju zvijezdano nebo?
— To je istina. Ja sam ponosan na svoje srpske korijene i svoju domovinu Hrvatsku.
Futuristi kažu kako su 20. i 21. vek rođeni u vašoj glavi, slaveći okretno magnetno polje i opjevajući himne indukcijskim motorima. Njihovog tvorca nazivaju lovcem koji je u svoju mrežu uhvatio svjetlost iz dubine Zemlje i ratnikom koji je zarobio vatru iz neba. Otac naizmenične struje učiniće da fizika i hemija zavladaju polovinom svijeta. Industrija će ga proglasiti za svog vrhovnog sveca, a bankari za najvećeg dobročinitelja. U laboratoriji Nikole Tesle prvi put je razbijen atom. Tu je stvoreno oružje koje vibracijama izaziva potres. Tu je otkriven i crni kosmički zrak. Pet rasa moliće mu se u hramu budućnosti, jer ih je naučio velikoj tajni da se Empedoklovi elementi napajaju životnim silama iz etra.
— Da, to su neka od mojih važnijih otkrića. Ja sam, ipak, poražen čovek. Ja nisam ostvario ono najveće što sam mogao.
Što je to, gospodine Tesla?
— Hteo sam da osvijetlim čitavu Zemlju. U njoj je dovoljno elektriciteta da postane drugo Sunce. Svjetlost bi sijala oko ekvatora, kao prsten oko Saturna. Ljudski rod nije sazreo za veliko i dobro. U Kolorado Springsu napojio sam Zemlju elektricitetom. Isto tako je možemo napojiti i drugim energijama, kao što su pozitivne psihičke energije. One su u muzici Baha ili Mocarta, ili u stihovima velikog pjesnika. U Zemljinoj unutrašnjosti postoje energije vedrine, mira i ljubavi. Njihovi izrazi su cvijet, koji raste iz zemlje, hrana koju dobijamo iz nje i sve ono što je čini čovjekovim zavičajem. Ja sam proveo godine tražeći način na koji bi te energije mogle uticati na ljude. Ljepota i miris ruže mogu se uzimati kao lijek, a sunčevi zraci kao hrana. Život ima beskonačan broj vidova, a dužnost naučnika je da ih pronalazi u svakom obliku materije. Tri stvari su bitne u tome. Sve što činim je traganje za njima. Znam da ih neću naći, ali neću ni odustati od njih.
Koje su to stvari?
— Jedno je pitanje hrane. Kojom zvijezdanom ili zemaljskom energijom nahraniti gladne na Zemlji? Kojim vinom napojiti sve žedne, pa da im se srce razveseli i da shvate da su bogovi? Druga stvar je kako uništiti energije zla i patnje u kojima prolazi čovjekov život? One se katkad javljaju kao epidemije iz dubine svemira. U ovom vijeku te bolesti su se sa Zemlje raširile po svemiru. Treća stvar je — postoji li u svemiru suvišna svjetlost? Ja sam otkrio zvijezdu koja, po svim astronomskim i matematičkim zakonima, može nestati, a da se, naizgled, ništa ne izmjeni. Ta zvijezda je u ovoj galaksiji. Njena svjetlost se može zbiti do takve gustine da stane u kuglu manju od jabuke, a težu od Sunčevog sistema. Religija i filozofija uče da čovjek može postati Hrist, Buda i Zaratustra. Ono za čime ja tragam luđe je, veće i još više nemoguće. To je — šta učiniti da se u svemiru svaki čovjek rodi kao Hrist, Buda i Zaratustra. Ja znam da je gravitacija naklonjena svemu što treba da leti i moja namjera nije da napravim leteće naprave (avion ili raketu), već da čovjeku povratim svijest o njegovim vlastitim krilima. Dalje, ja pokušavam da probudim energije koje se nalaze u vakuumima. Vakuumi su najveći izvori energija. Ono što se smatra prazninom samo je manifestacija neprobuđene materije. Nema praznine na Zemlji, niti u svemiru. U crnim rupama, o kojima govore astronomi, najmoćnije su energije i izvori života.
Na prozor Vaše sobe u hotelu Valdorf Astoria, na trideset trećem spratu, svakog jutra sleću golubovi.
— Čovjek mora biti sentimentalan prema pticama. To je zbog njihovih krila. I on ih je nekada imao, prava i vidljiva!
Niste prestali da letite još od onih davnih dana u Smiljanu.
— Želeo sam da poletim s krova i pao sam, pogrešni dječji proračuni. Ne zaboravite, mladiću, krila su sve u životu!
Nikada se niste ženili, nije poznata nijedna Vaša ljubav prema nekoj ženi. Fotografije iz mladosti prikazuju Vas kao izuzetno lijepog čoveka.
— Ne. Nisam. Dva su puta: mnogo, ili nimalo seksa. Sredina služi za obnavljanje ljudskog roda. Previše seksa kod izvesnih ljudi pothranjuje i snaži vitalnost i duh. Suzdržavanje od seksa to isto čini kod drugih ljudi. Ja sam izabrao taj drugi put.
Vaši obožavaoci žale što napadate teoriju relativiteta. Čudna je Vaša tvrdnja da materija nema energiju. Sve je prožeto energijom, odakle ona?
— Najpre je bila energija, potom materija.
Gospodine Tesla, to je kao kada biste rekli da ste Vi rodili svog oca, a ne on Vas.
— Upravo tako stoji stvar sa rođenjem svemira. Materija je stvorena iz prvobitne i večne energije koju znamo kao svjetlost. Zasijala je i pojavile su se zvijezde, planete, čovjek i sve što je na Zemlji i u svemiru. Materija je izraz beskonačnih vidova svjetlosti, zato je energija starija od nje. Postoje četiri zakona stvaranja. Prvi je da je izvor svega u nepojmljivom, crnoj čestici koju um ne može da zamisli i koju matematika ne može da izmjeri. U tu česticu staje čitav svemir. Drugi zakon je širenje tame, koja je prava priroda svjetlosti, iz nepojmljivog i njen preobražaj u svjetlo. Treći zakon je potreba svjetlosti da postane materija. Četvrti zakon glasi: nema početka ni kraja. Tri prethodna zakona oduvek traju i stvaranje je viječno.
U neprijateljstvu prema teoriji relativiteta idete tako daleko da na proslavama svojih rođendana držite predavanja protiv njenog tvorca.
— Upamtite, nije zakrivljen prostor, već čovekov um koji ne može da shvati beskraj i viječnost! Da je tvorcu relativiteta to jasno, stekao bi besmrtnost, čak i fizičku ako mu je to po volji. Ja sam dio svjetlosti, a ona je muzika. Svjetlost ispunjava mojih šest čula: ja je vidim, čujem, osjećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice svjetlosti su ispisane note. Jedna munja može biti čitava sonata. Hiljadu munja je koncert. Za taj koncert ja sam stvorio loptaste munje koje se čuju na ledenim vrhovima Himalaja. O Pitagori i matematici, a naučnik se o to dvoje ne može i ne sme ogriješiti. Brojevi su znakovi kojima se obilježava muzika sfera. Da je Ajnštajn čuo njene zvuke, ne bi stvarao teoriju relativiteta. Ti zvukovi su poruka umu da život ima smisla, da u svemiru postoji savršen sklad i da je ljepota uzrok i posledica stvaranja. Ta muzika je vječno kruženje zvijezdanih nebesa. Najmanja zvijezda je završena kompozicija i ujedno dio nebeske simfonije. Otkucaji čovjekovog srca su dijelovi te simfonije na Zemlji. Njutn je saznao kako je tajna u geometrijski pravilnom rasporedu i kretanju nebeskih tijela. On je spoznao da je ravnoteža vrhovni zakon u svemiru.
Zakrivljeni prostor je haos, haos nije muzika. Ajnštajn je glasnik vremena buke i besa.
Gospodine Tesla, čujete li Vi tu muziku?
— Uvjek je čujem. Moje duhovno uvo je veliko kao nebo koje vidimo iznad nas. Svoje fizičko uvo uvećao sam radarom. Po teoriji relativiteta dvije paralelne linije sastaće se u beskraju. Time će i Ajnštajnova kriva postati prava. Jednom stvoren, zvuk traje vječno. Za čovjeka on može iščeznuti, ali nastavlja da traje u tišini koja je njegova najveća moć. Ne, nemam ništa protiv gospodina Ajnštajna. On je ljubazan čovjek i učinio je izvesne dobre stvari. Od toga će nešto postati dio muzike. Ja ću mu pisati i pokušati da objasnim da etar postoji i da su njegove čestice ono što drži svemir u harmoniji i život u vječnosti.
Recite, molim Vas, koji su uslovi prilagođavanja jednog anđela na Zemlji?
— Ja ih imam deset. Beležite pažljivo.
Zapisaću svaku Vašu riječ, poštovani gospodine Tesla.
— Prvi uslov je visoka svijest o svom poslanju i dijelu koje treba izvršiti. Ona mora, makar i mutno, postojati u najranijoj mladosti. Ne budimo lažno skromni. Hrast zna da je hrast, a grm pored njega da je grm. Kao dječak od 12 godina bio sam siguran da ću doći na vodopade Nijagare. Za većinu svojih otkrića znao sam još u djetinjstvu da ću ih ostvariti, premda ne sasvim jasno. Drugi uslov prilagođavanja je istrajnost. Sve što sam preduzimao, završavao sam.
Koji je treći uslov prilagođavanja, gospodine Tesla?
— Usmjeravanje svih vitalnih i duhovnih energija na dijelo. Otuda i očišćenje od mnogih stvari i potreba koje ima čovjek. Ja time ništa nisam izgubio, već samo dobio. Toliko sam dobio da sam se radovao svakom svom danu i noći. Zapišite: Nikola Tesla je bio srećan čovjek. Četvrti uslov je prilagođavanje tijelesnog sklopa dijelu.
Kako to mislite, gospodine Tesla?
— Najpre, to je održavanje tog sklopa. Čovjekovo telo je savršena mašina. Ja poznajem svoj sklop i šta je dobro za njega. Hrana većine ljudi meni je štetna i opasna. Zbog toga katkad umišljam da su svi kuvari svijeta u zaveri protiv mene. Dotaknite moju ruku.
Ona je hladna.
— Da. Krvotokom se može upravljati, kao i mnogim procesima u nama i oko nas. Zašto ste preblijedeli, mladiću?
To je priča da je Mark Tven napisao „Tajanstvenog stranca“, onu divnu knjižicu o Satani, inspirisan Vama.
— Riječ „Lucifer“ mi je draža. Gospodin Tven voli da se šali. U djetinjstvu sam jednom ozdravio čitajući njegove knjige. Kad smo se ovdje upoznali to sam mu i ispričao, bio je toliko ganut da je zaplakao. Postali smo prijatelji i često je dolazio u moju laboratoriju. Jednom je zatražio da mu pokažem mašinu koja je vibracijama izazivala osjećanje blaženstva. Bio je to jedan od onih izuma za zabavu kojima sam se ponekad bavio. Opomenuo sam gospodina Tvena koliko sme da ostane pod tim vibracijama. Nije me poslušao i ostao je duže. Završilo se time što je, poput rakete, držeći se za pantalone, odjurio u izvjesnu prostoriju. Bilo je to đavolski smiješno, ali ja sam sačuvao ozbiljnost. Vratimo se na prilagođavanje tjelesnog sklopa. Pored hrane, vrlo važan je i san. Od dugog i iscrpljujućeg rada, koji je iziskivao nadljudski napor, ja bih se poslije jednog sata spavanja potpuno povratio. Stekao sam sposobnost da upravljam snom i zaspim i budim se u čas koji sam sebi odredio. Ako mi nešto u onome što radim nije jasno, primoravam sebe da mislim o tome u snu i na taj način nalazim rešenje.
Peti uslov prilagođavanja je pamćenje. Možda je kod većine ljudi mozak čuvar saznanja o svijetu i znanja koja stiču u životu. Moj mozak se bavi važnijim stvarima od pamćenja. Kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nas i treba ga samo uzeti. Sve što smo jednom vidijeli, čuli, pročitali i saznali, prati nas u vidu svjetlosnih čestica. Meni su te čestice poslušne i vjerne. Geteovog Fausta, moju najdražu knjigu, naučio sam napamet na njemačkom kao student i sada ga cijelog mogu recitovati. Svoje izume sam godinama nosio „u glavi“, a tek potom ih ostvarivao.
Često spominjete moć vizualizacije.
— Njoj možda mogu zahvaliti za sve što sam stvorio. Događaji iz mog života i moja otkrića su pred mojim očima stvarni, vidljivi kao svaka pojava i predmet. U mladosti sam se toga plašio, ne znajući šta je to zapravo, ali kasnije sam tu moć primio kao izuzetan dar i bogatstvo. Njegovao sam ga i ljubomorno čuvao. Vizualizacijom sam na većini izuma vršio i ispravke, onda ih, tako završene, pravio. Njome rješavam i komplikovane matematičke jednačine, a da ne ispisujem brojeve. Na Tibetu bih zbog tog dara dobio čin visokog Lame. Da, to se tako radi. Moj vid i sluh su savršeni i smem to slobodno reći, jači nego kod ostalih ljudi. Ja čujem grmljavinu na sto pedeset milja i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećanje vida i sluha imao sam i kao dijete. Kasnije sam to svijesno razvijao.
U mladosti ste nekoliko puta bili teško bolesni. Da li je i bolest jedan od uslova prilagođavanja?
— Jeste. Ona je često posljedica nedostatka, ili iscrpljenosti životnih sila, ali često je i očišćenje duha i tijela od otrova koji su se nakupili. Neophodno je da čovjek boluje s vremena na vrijeme. Izvor većine bolesti jeste u duhu. Zato duh i može izlečiti većinu bolesti. Kao školarac razbolio sam se od kolere koja je harala u Lici. Izlečio sam se time što mi je otac dopustio da upišem studije tehnike, što je predstavljalo moj život. Priviđenja za mene nisu bolest, već sposobnost uma da prodre van tri zemaljske dimenzije. Imao sam ih čitavog života i primao sam ih kao sve druge pojave oko sebe. Jednom, u dijetinjstvu, šetao sam s ujakom pokraj reke i rekao: „Iz vode će se pojaviti pastrmka, ja ću baciti kamen i njime je presijeći.“ To se i dogodilo. Uplašen i zaprepašćen, ujak je povikao: „Bade retri Satanas!“ Bio je učen čovjek i govorio je latinski. Nalazio sam se u Parizu kada sam vidio majčinu smrt. U nebu, punom svijetlosti i muzike, lebdijela su prekrasna stvorenja. Jedno od njih je imalo majčin lik, koji me je gledao sa beskrajnom ljubavlju. Pošto je vizija iščezla, znao sam da je moja majka umrla.
Šta je sedmo prilagođavanje, gospodine Tesla?
— Znanje kako da se psihičke i vitalne energije pretvaraju u ono što želimo i postignemo vlast nad svim osjećanjima. Indusi to nazivaju jogom kundalini. Ova znanja se mogu naučiti, za šta su potrebne mnoge godine, ili se stiču rođenjem. Ja sam ih većinu stekao rođenjem. Ona su u najbližoj vezi sa polnom energijom, koja je poslije svjetlosti najrasprostranjenija u svemiru. Žena je najveći kradljivac te energije, a time i duhovnih moći. Ja sam to oduvek znao i čuvao se. Od sebe sam stvorio ono što sam htio: misaonu i duhovnu mašinu.
A deveto prilagođavanje, gospodine Tesla?
— Učiniti sve da se nijednog dana, nijednog trenutka, ako je to moguće, ne zaboravi ko smo i zašto smo na Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolješću, oskudicom. ili ih društvo previše ranjava svojom glupošću, nerazumijevanjem, progonom i ostalim poteškoćama, kojima Zemlja vrvi kao močvara insektima, ostavljaju iza sebe dijelo neostvareno do kraja. Ima mnogo palih anđela na Zemlji.
Šta je deseto prilagođavanje?
— Ono je najvažnije. Napišite da se gospodin Tesla igrao. Igrao se čitavog svog života i uživao u tome.
Gospodine, Tesla! Odnosi li se to i na vaša otkrića i Vaše dijelo? Da li je i to bila igra?
— Jeste, dragi mladiću. Ja sam tako volio da se igram elektricitetom! Uvijek se naježim kada slušam o onom Grku koji je ukrao vatru. Grozna priča o okivanju i orlovima koji mu kljucaju jetru. Zar Zevs nije imao dovoljno munja i gromova, pa je bio oštećen za jedan žar? Tu je neki nesporazum. Munje su najlepše igračke koje se mogu naći. Ne zaboravite da u Vašem tekstu istaknete: Nikola Tesla je bio prvi čovek koji je stvorio munju!
Gospodine Tesla, malopre ste govorili o anđelima i njihovom prilagođavanju na Zemlji.
— Jesam li? To je isto. Možete napisati i ovo: on se drznuo da uzme na sebe prerogative Indre, Zevsa i Peruna. Zamislite nekog od tih bogova kako u crnom večernjem odijelu, sa polucilindrom i bijelim rukavicama eliti Njujorka priređuje grmljavine, požare i zemljotrese!
Čitaoci našeg lista vole humor. Ali zbunili ste me izjavom da i Vaša otkrića, koja su neizmjerna dobrobit za ljude, predstavljaju igru. Mnogi će se namrštiti na to.
— Dragi gospodine, nevolja je u tome što su ljudi suviše ozbiljni. Da to nisu, bili bi srećniji i znatno duže bi živjeli. Kineska poslovica veli – da ozbiljnost skraćuje vijek. Li Tai Pe je posjetu krčmi smatrao posjetom carskom dvoru.
Ali, da se čitaoci novina ne bi mrštili, vratimo se stvarima koje oni smatraju važnim. Oni bi rado čuli u čemu je vaša filozofija.
— Život je ritam koji se mora saznati. Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam. Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svijetova. Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti, tako da čovjek i sâm počne da stvara nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši. Znanje dolazi iz svemira. Naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osjećajno biće, kao što su to biljke, zvijer i čovjek. Zvijezda koja sija traži da je gledamo i da nismo suviše obuzeti sobom, razumeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma.
Dok govorite, čini mi se da slušam budistički tekst, reči taoista, ili traktat Paraculzijusa.
— Dobro Vam se čini! Znači da postoje opšte znanje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovao. Po mom osjećanju i iskustvu, u svemiru ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonačnim brojem manifestacija života. Najljepše od svega jeste to što otkrićem jedne tajne u prirodi, otkrivate i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slijepi i gluhi za njih. Ako se emotivno vežemo za njih, one nam same dolaze. Jabuka je mnogo, ali je jedan Njutn. On je tražio upravo onu jabuku koja je pala pred njega.
Pitanje koje je možda trebalo postaviti na početku ovog razgovora. Šta je za Vas elektricitet, poštovani gospodine Tesla?
— Sve je elektricitet. Najprije je svjetlost, beskrajni izvor iz koga ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života. Crno je pravo lice svjetlosti. Zašto je ne vidimo takvu, to je izuzetna milost prema čovjeku i ostalim stvorenjima. Jedna njena čestica poseduje svjetlosnu, toplotnu, nuklearnu, radijacijsku, hemijsku, mehaničku i zasad nepoznate energije. Ona ima moć koja može pokrenuti Zemlju sa njene putanje. Ona je istinska Arhimedova poluga.
Gospodine Tesla, Vi ste previše pristrasni prema elektricitetu.
— Elektricitet sam ja sâm. Ili, ako hoćete, elektricitet u ljudskom obliku. To ste i Vi, gospodine Smit, ali toga niste svijesni.
Otuda vaša sposobnost da kroz tijelo propuštate električnu struju od milion volti?
— Zamislite vrtlara kojeg napadaju biljke. To bi zaista bilo ludo. Čovjekovo tijelo i mozak sačinjeni su od mnogih energija. U meni je najviše elektriciteta. Energija koja je različita kod svakoga jeste ono što čini čovjekovo „ja“ ili „dušu“. Kod drugih stvorenja to je njihova suština. „Duša“ biljke nije „duša“ minerala i životinje. Rad mozga i smrt se manifestuju svjetlošću. Moje oči su u mladosti bile crne, sada su plave i kako vreme prolazi i naprezanje mozga biva jače, one su bliže bijelini. Bijelo je nebeska boja. Kroz moj prozor jednog jutra je sletio golub kojeg sam hranio. Htio je da mi javi da umire. Iz njegovih očiju izlazili su mlazevi svjetlosti. Nikada u očima nekog stvorenja nisam video toliko svjetlosti kao kod tog goluba.
Radnici u vašoj laboratoriji pričaju o bljeskovima svjetlosti, plamenovima i munjama koje se javljaju ako ste gnevni, ili pred kakvom opasnošću.
— To su psihička pražnjenja ili opomene da se čuvam. Svjetlost je uvijek bila na mojoj strani. Znate li ko mi je otkrio okretno magnetno polje i induktorski motor, što me je proslavilo u 26. godini? Jedne ljetnje večeri, u Budimpešti, posmatrao sam sa svojim prijateljem Sigetijem zalazak Sunca. Hiljade vatri okretalo se plamteći hiljadama boja. Sjetio sam se Fausta i recitovao stihove iz njega. I tada, kao u magli, vidio sam kako se okreće magnetno polje i radi induktorski motor. Video sam ih u Suncu!
Hotelska posluga priča da se u vreme grmljavine zatvarate u sobu i razgovarate sami sa sobom.
— Razgovaram sa munjama i gromovima.
S njima? Na kojem jeziku, gospodine Tesla?
— Najčešće na mom maternjem jeziku. U njemu ima riječi i zvukova, naročito u poeziji koji su pogodni za to.
Čitaoci našeg lista bili bi Vam vrlo zahvalni da to protumačite.
— Zvuk ne postoji samo u gromu, već i u munji. Kod nje je on pretvoren u sjaj i boje, a boje se mogu slušati. Jezik je od riječi, što znači da je od zvukova i boja. Svaki grom i munja su različiti i imaju svoja imena. Ja neke od njih nazivam imenima onih koji su mi bili bliski u životu ili po onima kojima se divim.
Po Vama, nauka i poezija su isto?
— To su dva oka jednog lica. Vilijam Blejk je učio da je čitav univerzum rođen iz mašte, da ga ona održava i da će on postojati dokle god na Zemlji bude postojao i jedan čovjek. Ona je stvaralačka energija ravna svjetlosnoj.
Mašta je za vas stvarnija od života?
— Ona rađa život. Ja sam se hranio svojim mislima, naučio sam da upravljam osjećajima, snovima i vizijama. Oduvek sam je negovao, kao što sam negovao i svoj zanos. Čitav svoj dugi vek proveo sam u zanosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogao i da tokom svih ovih godina podnesem rad, koji je bio dovoljan za pet života. Najbolje je raditi noću, jer su zvezdana svetlost i misli u bliskoj vezi.
Rekli ste da sam i ja, kao svaki stvor, svetlost. To mi laska, ali, priznajem, nije mi sasvim jasno.
— Zašto bi i trebalo da vam bude jasno, gospodine Smit? Dovoljno je da povjerujete u to. Sve je svjetlost. U jednom njenom zraku je sudbina naroda. Svaki narod ima svoj zrak u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kao Sunce. I zapamtite nijedan čovjek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u svjetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice povrate u prvobitno stanje.
To je uskrsnuće!
— Ja to radije nazivam vraćanje u neku od prethodnih energija. Hrist i još neki su znali tu tajnu. Ja sam tragao za tim kako da se očuva ljudska energija. Ona je jedan od vidova svjetlosti, katkad ravna vrhunskom nebeskom svjetlu. Nisam tragao za tim radi sebe, već za dobrobit svih. Vjerujem da će moja otkrića učiniti ljudima život lakšim i podnošljivijim i usmjeriti ih na duhovnost i moralnost.
Smatrate li da se vrijeme može ukinuti?
— Ne sasvim, jer prva osobina energije jeste da se preobražava. Ona je u vječitim preobražajima, kao oblaci taoista. Ali moguće je uticati na to da čovjek očuva svijest i poslije zemaljskog života. U svakom kutku svemira postoje energije života. Jedna od njih jeste i besmrtnost, čije poreklo je izvan čovjeka i čeka ga. Svemir je duhovan, mi smo tek napola takvi. Svemir je moralniji od nas, zato moramo saznati njegovu prirodu i svoj život uskladiti sa njim. Ja nisam naučnik. Nauka je možda najpogodniji način da nađem odgovor na pitanje koje me oduvijek progoni i koje je moje dane i noći pretvorilo u vatru.
Koje je to pitanje?
— Kako su vam oči zasijale? Ono što sam htio da saznam jeste šta se događa sa zvijezdom koja pada i Suncem koje se ugasi? Zvijezda padne kao prašina, ili sijeme po ovom, ili po drugim svijetovima, a Sunce se raspe u naše misli, u živote mnogih stvorenja, u ono što će se roditi kao nova svjetlost, ili u ono što svemirski vjetar rasprši po beskraju. Shvatam da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svemira. Stvar je u tome da se jedna od tih zvijezda i jedno od tih sunaca, makar i ono najmanje, sačuvaju.
Ali, gospodine Tesla, Vi shvatate da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svijeta!
— Kada čovjeku postane jasno da je njegov najviši cilj da trči za zvijezdom padalicom i pokuša da je uhvati, razumeće da mu je život dat upravo zbog toga i biće spašen. Zvijezdu će na kraju uhvatiti!
I šta će se onda dogoditi?
— Tvorac će se nasmejati i reći: „Padala je, samo da bi ti potrčao za njom i uhvatio je.“
Zar sve to nije u suprotnosti sa kosmičkim bolom, koji tako često spominjete u svojim spisima? I šta je to kosmički bol?
— Nisu suprotnosti, jer smo na Zemlji. To je bolest o čijem postojanju ogromna većina ljudi nije svijesna. Otuda mnoge druge bolesti, patnja, zlo, bijeda, ratovi i sve ono zbog čega je ljudski život apsurdna i strašna pojava. Ta bolest se ne može sasvim izliječiti, ali svijest o njoj će učiniti da bude manje teška i opasna. Kad god je neko od meni bliskih i dragih ljudi bio povrijeđen, ja sam osjećao fizički bol. To je zato što su naša tijela slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima. Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je negdje, na drugom kraju ove planete, umrlo dijete, ili plemenit čovjek. Čitav svemir je u izvesnim periodima bolestan, od samog sebe i od nas. Iščeznuće neke zvijezde i pojava kometa utiče na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače. Zbog naših osjećanja i misli cvijet će divnije zamirisati, ili utihnuti. Te istine opet moramo učiti da bismo se izliječili. Lijek je u našem srcu i isto tako u srcu životinje koju nazivamo svemirom. Znanje (je sedmo prilagođavanje) kako da se psihičke i vitalne energije pretvore u ono što želimo i postignemo vlast nad svim osjećajima.
