Kupchan: Prepreka promjeni granica nije u Berlinu, već u Prištini

Ideja razmjene teritorija ili promjene granica je moralno problematičan, ako ne i uvredljiv prijedlog, ali bi ukoliko dobije podršku svih, na Kosovu i u Srbiji, regionu mogao donijeti finalizovanje granica nakon raspada Jugoslavije, smatra stručnjak američkog Savjeta za spoljne poslove (Council on Foreign Relations) i profesor Džordžtaun Univerziteta (Georgetown) Charles Kupchan.

Nedavno je u tekstu za The New York Times Kupchan saopštio da bi EU i SAD trebalo da podrže ovu ideju. U intervju za RSE, Kupchan objašnjava argumente za podršku, kako je sam rekao, “u suštini miroljubivoj formi etničkog čišćenja”, te zašto smatra da je ključ da predsjednici Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić i Hašim Tači, a naročito Tači, dobiju konsezus za ovu ideju kod kuće, te zbog čega vjeruje da je protivljenje Berlina od manjeg značaja.

Kupchan je uvjeren da bi zadovoljna Srbija ubuduće bila prepreka Dodikovim težnjama ka nezavisnosti i doprinijela stabilnosti regiona, umjesto što bi stvarala probleme u njemu.

On pojašanjava i kako je moguće zatvoriti vrata ruskom uticaju na Balkanu, i zašto je na ovaj sporazum pogrešno gledati kao na “zavjeru iz kuhinje” ruskog predsjednika Vladimira Putina i lidera nove desnice (alt-righta) Stephena Bannona.




RSE: Gospodine Kupchan, Vaša pozicija je da SAD i Evropska unija treba da podrže potencijalni sporazum između predsjednika Srbije i Kosova Aleksandra Vučića i Hašima Tačija o razmjeni teritorija ili promjeni granice. Možete li nam objasniti zašto?

Kupchan: Vidite, ja nijesam neko ko vjeruje da je razmjena teritorije nešto što treba da pozdravimo, u smislu da ukazuje na poraz principa pluralizma, etničke tolerancije i multkulturalizma. I na neki način ono što ja sugerišem je da se podčinimo činjenici da situacija sa Kosovom i Srbijom ostaje neriješena, i to zato što vlada Srbije odbija da prizna Kosovo i nastavlja da suštinski drži pod kontrolom sjever Kosova, ostavljajući taj dio teritorije bez interesa da pripada (Kosovu).

Stoga je moje gledište da je u interesu stvaranja konačnog rješenja, i u službi toga da se Srbija ubijedi da prizna Kosovo, razmjena teritorije, ukoliko to ima podršku i u Srbiji i na Kosovu, ne samo između Tačija i Vučića, već i između dva parlamenta i javnosti, prijedlog sa kojim treba ići naprijed na način što će se pokušati finalizovati granice i politika na Balkanu, kao posljedica raspada Jugoslavije.

RSE: Jedan od Vaših argumenata je da je potencijalni sporazum o razmjeni teritorija u suštini miroljubiva forma etničkog čišćenja, ali je ipak ispravno to uraditi. Kako je to moguće? Zar su kriterijumi sada tako niski? Zar nam nije dosta etničkog čišćenja na Balkanu?

Kupchan: Kao što sam pomenuo, mislim da je prijedlog moralno problematičan, ako ne i uvredljiv. I prihvatanje premještanja populacije i prihvatanje činjenice da Srbi, mnogi od njih, ne žele da žive sa Albancima i ‘vice versa’ (obratno) tužno i uznemiravajuće priznanje i pokora.




Ali vjerujem da na jednoj tački neko mora da prihvati pragmatizam iznad principa i ja takođe mislim da smo do određene mjere već otišli tim putem. Osamostaljivanje samog Kosova od Srbije je bilo priznanje potrebe za crtanjem novih granica po etničkoj liniji. I mislim da razmjena teritorije koja bi podrazumijevala da se sjever Kosova pridruži Srbiji, a jedan dio doline Preševa Kosovu, nije fundamentalno drugačije od nezavisnosti samog Kosova.

RSE: Ali zar ne mislite da ljudi na Balkanu treba da nauče da žive sa drugima, ko god da su drugi, umjesto crtanja granica ili zidova ?

Kupchan: Da, ja mislim da na samom kraju nema alternative toleranciji i zajednicama drugih etniciteta i religije koji žive jedni sa drugima bez problema. Ali ja takođe mislim da, kada jednom probaš i imaš na umu da se rat koji je efektivno uklonio jugoslovensku vojsku sa Kosova završio prije 20 godina, a nezavisnost Kosova proglašena prije 10 godina, i još uvijek imate više od 4.000 NATO trupa na Kosovu, na jednoj tački morate reći sebi da ovo ne funkcioniše, i hajde da probamo neku alternativu.

I ja takođe mislim da je dostižno, ako ne izvjesno da će normalizacija između Srbije i Kosova na kraju puta promovisati toleranciju umjesto je podrivati, jer može voditi do toga da se vlada Srbije osjeća zadovoljno umjesto nezadovojno, i postane neko ko doprinosi stabilnosti regiona, a ne stvara probleme.

Sa druge strane Kosovo bi moglo dobiti veći osjećaj normalnosti i veći osjećaj stabilnosti, a kao posljedica ti Srbi koji ostanu na Kosovu mogu puno doprinijeti budućnosti zemlje. I važno je da imamo na umu da je Kosovo do sada uradilo prilično dobar posao na zaštiti prava svojih manjina, ne samo Srba, već i Roma i drugih manjinskih grupa.

Lopta u dvorištu Vučića i Tačija, ne EU i SAD

RSE: Američka administracija sada otvoreno pokazuje da bi podržali jedan ovakav sporazum. Iako se, kako ste sami rekli u tekstu, gospođa Merkel snažno protivi ovoj ideji, šefica diplomatije EU Federica Mogherini i komesar Johannes Hahn su za. Ali oni su na posljednjoj dionici njihovog mandata, a kancelarka Merkel je i dalje najači lider EU i ona će vjerovatno biti najuticajnija prilikom izbora nove administracije EU. Dakle, kako bismo mogli očekivati da će se sve na kraju izvesti ?

Kupchan: Veoma je teško predvidjeti, zato što, kao što ste upravo ukazali, ne postoji konsenzus unutar atlantske zajednice, i nema konsenzusa među pojedinačnim državama. John Bolton je možda rekao jednu pozitivnu stvar ‘slušajte ako se dvije strane dogovore da hoće da idu sa ovim… ‘ ali postoji veoma čvrsto protivljenje ovoj ideji.




Ja sam vjerovatno u manjini u Sjedinjenim Državama u uvjerenju da ima smisla razmjena teritorija ako se obje strane dogovore oko toga. Tako da je ovo prilično posao na kojem se radi.

Takođe smatram da izbor novih lidera Evropske unije u Komisiji, neće značajnije uticati na to da li će pojedinici podržati razmjenu teritorija. Oni će biti određeni drugim stvarima. Tako da trenutno smatram da je lopta na terenu Vučiča i Tačija. Oni moraju da vide mogu li naći konsenzus, mogu li izgraditi unutrašnji konsenzus. Ako uspiju onda će lopta biti na terenu SAD i EU da odluče da li će ih podržati.

Moj argument je bio da bi uslovna podrška od SAD i EU imala smisla, jer se time stvara situacija u kojoj Vučić i Tači osjećaju da imaju političko pokriće da nastave i da vide da li se može naći rezolucija.

RSE: Ali, da li mislite, imajući u vidu argument koji sam već pomenula, da je gospođa Merkel i pored svega i dalje najsnažniji lider u EU i da će vjerovatno biti uticajna, ako ne najuticajnija, na svako novo imenovanje u EU administraciji, da predsjednici Vučić i Tači, ukoliko žele dogovor to moraju uraditi brzo, umjesto da čekaju novu evopsku administraciju? I naravno da li je to moguće, i imajući u vidu da gospodin Tači nema punu podršku za ovo na Kosovu, ni od vlade, niti od opozicije?

Kupchan: Znate, ja bih rekao da najznačajnija prepreka da se postigne ishod koji razmatramo, nije ni EU niti Merkel, već da li Tači može sakupiti dovoljnu podršku kod kuće. Zato što, kao što ste pomenuli, ovo nije popularan prijedlog na Kosovu, nema velike političke podrške.

I stoga, kada gledam u naredne sedmice i mjesece, ja ne mislim da je glavna prepreka prijedloga o razmjeni teritorija u Berlinu, već mislim da je vjerovatno u Prištini, i stoga je to mjesto na koje treba da fokusiramo našu pažnju.

Ali mislim da bi, ukoliko bude pozitivnih signala iz Vašingtona i Brisela, to pomoglo u građenju podrške za ovaj sporazum i u Srbiji i na Kosovu. To će učiniti izvjesnijim da će Tači naći neophodan politički momentum za to.

No, ja bih se saglasio sa vama da sada ta politička podrška kod kuće izgleda vrlo tanka.

RSE: Mnogo drugih stručnjaka za Balkan, naročito onih koji su aktivno uključeni u razrješevanje brojnih pitanja i problema u ovom regionu u posljednje tri decenije, snažno se protive ovom prijedlogu zato što su zabrinuti da to može uzrokovati otvaranje nove “Pandorine kutije”, ili apetita za novo crtanje granica, naročito kada je riječ o BiH, Makedniji, Albaniji. Zašto Vi nemate tu vrstu strahovanja?

Kupchan: Pa ja ne mislim da su te vrste briga trivijalne ili bez osnova. Ja mislim da su one realna mogućnost, djelimično zato što u Republici Srpskoj mi već vidimo da se Dodik kreće prema nazavisnosti. U Makedoniji vidimo situaciju u kojoj odnosi između većinske slovenske populacije i albanske manjine ostaju problematični. I stoga je razumljivo da bi razmjena teritorija ohrabrila etničke tenzije u drugim dijelovima Balkana.

Ali mislim da generalno, situacija u bilo kojem konkretnom scenariju, bilo da je riječ o Makedoniji, ili Bosni, ili Srbiji ili Hrvatskoj zavisi mnogo više od lokalnih događaja i trendova unutar tih država, a manje od toga šta se dešava u drugim dijelovima Balkana. I kao što sam rekao ranije, ako dobijete sporazum i ako Srbija na kraju kaže da mi sada osjećamo da imamo sporazum sa kojim možemo da živimo, možda će Beograd igrati pozitivniju ulogu u regionu. Onda će možda umjesto da podstiče nezavisnost Republike Srpske početi da upozorava protiv bilo kakvog koraka u tom smjeru.

Zadovoljna Srbija može zaustaviti Dodikov put ka nezavisnosti

RSE: Moram da primjetim da je situacija u Bosni i Hercegovini uoči opštih izbora koji su zakazani za 7. oktobar prilično uzemiravajuća. Mnogi, ne samo domaći analitičari i posmatrači, su primijetili da nikada nije bilo ovako izuzev uoči rata. Da li mislite da ima potencijala da se nešto može dogoditi i da li razgovori o ovim temama mogu konkretno gospodinu Dodiku otvoriti apetite? On suštinski veoma otvoreno govori da želi mir, i da bi pristao na mirnu separaciju od BiH.

Kupchan: Mislim da je situacija u Bosni veoma krhka i vidjeli smo da gospodin Dodik ide u smjeru prkošenja bosanskim sudovima, EU i SAD. Sjedinjene Države su zapravo uvele finansijske sankcije protiv Dodika zbog toga što se usmjerio ka putu potencijalne nezavisnosti. Tako da nema dileme da je ovo veoma zabrinjavajuća situacija, ali mislim da je ključna razlika između situacije Kosovo-Srbija i Republika Srpska-Bosna, u tome što na jednu stranu gledamo na razmjenu teritorija konsenzusom, a u drugom slučaju gledamo na situaciju koja je u potpunosti bez konsezusa. Dodik se kreće na ovaj put protiv želja drugog dijela Bosne i to stvara potpuno drugačiju situaciju.

Naravno, ako se ispostavi da kosovska Vlada ne podržava ovaj sporazum i stoga ne bude konsenzualne podrške, onda ga je više ne bih podržavao.

RSE: Ali zar ne mislite da gospodin Dodik ne računa na podršku nekih spoljnih faktora, primjera radi Rusije, ili čak i Srbije?

Kupchan: Mislim da računa. Ali, dio moje podrške za ovaj sporazum (Kosovo-Srbija) ukoliko bi bio uz pristanak obje strane je pokušaj da se krećamo ka situaciji u kojoj bi Rusija ostala bez prilike da koristi prednosti podgrijavanja konflikata da bi manipulisala regionom. I kao što sam rekao, moguće je vidjeti situaciju u kojoj se Srbija kreće ka većem investiranju u stabilnost regiona ukoliko bude sporazuma o Kosovu, što vremenom može biti na benefit stabilnosti Bosne.




RSE: Vi ste takođe rekli da je Srbija dominantan igrač u regionu, ali taj igrač balansira između Moskve i Brisela. Da li smatrate da to može biti razlog za brigu?

Kupchan: Vidite, ja mislim da su Rusi dobri u manipulisanju situacijom. Rusi su dobri u ubacivanju u socijalne mreže. Trenutno pokušavaju da blokiraju Makedoniju na putu priključivanja NATO-u.

Moja najbolja pretpostavka je da znamo gdje će se ova priča završiti, a to je uključivanje cijelog Balkanskog poluostrva u NATO i EU. Za mene je to pitanje kada i kako će se to dogoditi, ne i da li će se dogoditi. Ako pogledate EU koja je rekla Srbiji i Kosovu ‘vaša perspektiva priključivanja Uniji zavisi od normalizacije‘ onda, ako postoji dostupan plan za normalizaciju, treba ga pažljivo pogledati.

Tako da je mislim da će na kraju dana Rusiji biti zatvorena vrata u regionu, zato što će regija završiti usidrena u atlanskoj zajednici, ali je sada pitanje kako ćemo stići tamo.

RSE: Mnogi posmatrači takođe smatraju da bi ovaj potencijalni sporazum između Srbije i Kosova išao direktno na ruke Rusiji i da bi to mogao biti razlog zbog kojeg je Moskva za sada tiha, što nije baš uobičajeno?

Kupchan: Znate ima onih koji vjeruju da je ovaj prijedlog ruska zavjera koja je osmišljena sa Stephenom Bannonom (bivši savjetnik predsjednika SAD Donalda Trumpa) i drugima u SAD koji žele da vide etničku politiku i nacionalizam, kako buja širom Evrope i SAD, i ja mislim da ima malo istine u tome. Da, Bannon i njegovi saradnici su na putu i traže da organizuju populiste i ekstremno desne pokrete u različitim dijelovima svijeta.

Ali, znate, ja sam neko ko je smatrao da je ovaj prijedlog vrijedan ozbiljnog razmatranja od samog početka. Još od kada je Kosovo krenulo prema nezavisnosti. Mislim da i ostali koji podržavaju ovu ideju gledaju na nju, ne kao put da se pokuša dijeljenje svijeta prema etnicitetima, već suprotno. Biti pragamtičan, gledati ovo kao način stvaranja stabilnosti između Kosova i Srbije i donošenje određenog smisla konačnosti za region.

I ja stoga mislim da vjerovatno nije od pomoći da se na ovo gleda kao na zavjeru zakuvanu između gospodina Putina i gospodina Bannona i drugih koji vjeruju da je vrijeme da se etnički nacionalizam širi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.