Lucić: Prvi balkanski čokoladni rat

Ja sam svoja čokolada,
Ti si svoja čokolada,
Ne jede se tvoja meni
Otkako smo suvereni.
 
Ti si svoja čokolada,
Suverena – pa šta sada?
Suverenost nek’ overe
Iz uvoza Bajadere.
 
Ničeg tvoga kod nas nema…
Jaffa-keksa, Eurocrema,
Tu i tamo još i bude,
Badava nas spojit trude.
 
Ne spaja nas tako ništa
Ko slobodan zov tržišta –
Niko ništa i ne snuje
Sem da proda i kupuje.
 
I tržišne nas slobode
Novom ropstvu katkad vode,
Jer dopušta zakon glupi
Srpski slatkiš da se kupi.
 
Šta se kome pravdaš, ženo?
Platila si sve pošteno,
U hrvatskom živom novcu
Svom Hrvatu, svom trgovcu.
 
U tome je bit problema –
Ne znam što mi Hrvat sprema.
Kakav je to Hrvat, reci,
Što podvalit može djeci?!
 
Nisam ko ti sišo s uma
Da kupujem kod Konzuma!
Sve prolazi, panta rhei,
Snabdevam se u Idei.
 
Blago tebi kad ti lanac
Naš domaći drži stranac!
Ako nešto kupiš krivo –
To je Hrvat podvaljivo.
 
Od tenkova i topova
Do marketa i šopova…
Eto na šta čovek spadne –
Na ratove čokoladne!
 
*Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove RSE

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.