Zašto je Velika Britanija prodala špijunsku opremu Makedoniji

Početkom 2015, Uranija Pirovska, tada direktorica Helsinškog komiteta u Makedoniji, otkrila je da je njena vlada špijunira od 2011, u najmanju ruku.

Kao i mnogi drugi na njenoj poziciji, Pirovska bez ikakvih dvojbi smatra da je postojalo mnogo znakova u to vrijeme koji su ukazivali na to da je makedonska vlada bila diktatorska: smrt mladića 2011. godine koju je izazvala makedonska policija i navodno zataškavanje samo je jedan primjer. Pirovska je bila jedna od 20.000 pojedinaca koje su ilegalno prisluškivale makedonske tajne službe, na čijem je čelu tada bio Sašo Mijalkov, rođak tadašnjeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog.

Skandal koji je razotkrio da vlada potajno prati ljude otvorio je Pandorinu kutiju. Kako su stalno pristizale nove informacije, obim ovog špijunskog poduhvata postao je očigledan. Pod nadzorom nisu bili samo politički oponenti, već i novinari i lideri civilnog društva, političari iz opozicionih stranaka i iz same vladajuće koalicije. Svako ko je igrao neku ulogu u političkom životu države (veliku ili malu) bio je praćen. Sadržaj razgovora je otkrio niz krivičnih djela. To je za posljedicu imalo pad vlade.

Izvoz u represivne države

Ali makedonske tajne službe ne bi ovo mogle izvesti bez sofisticirane špijunske opreme koja im nije bila dostupna u Makedoniji. Među državama kojima su se tajne službe obratile kako bi kupile špijunsku tehnologiju bila je i Velika Britanija.

Nakon što je Ministarstvo vanjskih poslova poslije mog zahtjeva zasnovanog na Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, objavilo relevantne dokumente, postalo je jasno da su britanske vlasti odobrile izvoznu licencu u oktobru 2012. britanskoj kompaniji Gamma International Limited, za prodaju šest uređaja za presretanje komunikacije putem mobilnih telefona (IMSI) Makedoniji.

Iako je teško ustanoviti da li je ovih šest uređaja korišteno u groznici nadziranja od 2011-2015, postoje najmanje dva razloga zbog kojih je odobravanje ove izvozne licence veoma problematično. Prije svega, preporuka za odobrenje licence nije naglasila ozbiljnost situacije u Makedoniji. Navela je pozitivne opaske sadržane u izvještaju Evropske unije o napretku Makedonije iz 2011. godine, ali nije navedeno da je taj isti izvještaj postavio pitanja u vezi nezavisnosti policije od vlade, kao i slabog nadzora obavještajnih i kontraobaveštajnih službi.

Osim tog, izgleda da uopšte nisu razmotreni rezultati kompanije koja je zatražila licencu. Kompanija Gamma Group, čiji veoma nametljivi softver FinFisher koriste nedemokratske države širom svijeta, već je poznata po nuđenju svojih proizvoda egipatskim neslavno represivnim tajnim službama. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) nedavno je izdala besprimjernu osudu ove kompanije, optuživši je da krši smjernice o poštivanju ljudskih prava.

Velika Britanija je odobrila izvoz špijunskih uređaja IMSI ne samo u Makedoniju već i u niz drugih represivnih država. U proteklih nekoliko godina, britanska vlada je odobrila licence za izvoz državama za koje se pouzdano zna da koriste špijunsku tehnologiju za nadziranje svojih građana.

Britanske vlasti, međutim, poriču da su licence za izvoz koje su izdali problematične. David Lidington, trenutni ministar pravde koji je bio ministar za Evropu 2012. i koji je lično informisan o licenci koja je odobrena Gammi, nije odgovorio na zahtjeve za komentar, kao ni Ministarstvo vanjskih poslova. Odjel za međunarodnu trgovinu dao je ovu kratku izjavu:

„Britanska vlada veoma ozbiljno shvata svoju odgovornost u vezi kontrole izvoza i vodi jedan od najsnažnijih režima kontrole izvoza na svijetu. Mi rigorozno ispitujemo svaki pojedinačni zahtjev na principu zasebnih slučajeva u odnosu na Udružene kriterije Evropske unije i nacionalne kriterije za izvoz oružja, razmatrajući sve dostupne informacije u vrijeme prijema zahtjeva.“

Jedino što u slučaju Makedonije britanska vlada nije koristila sve dostupne informacije, odlučivši umjesto tog, da pažljivo odabere izjave iz dokumenata koje su citirali. Zatim, nisu konsultovali grupe za ljudska prava i civilno društvo, koji su bili potpuno svjesni u 2012. da žive pod represivnim režimom.

Ignorisanjem takvih znakova upozorenja, britanske vlasti nisu poštovale vlastite smjernice za proces izdavanja licence, u kojima piše da vlada „neće izdati licencu ukoliko postoji jasan rizik da bi predmeti o kojima je riječ mogli biti upotrijebljeni za internu represiju“.

Dvosmjerna ulica

Ironija je u tome što je upotreba ove tehnologije, koju Velika Britanija bez zadrške izvozi u države sa represivnim režimima, veoma kontroverzno pitanje u samoj Velikoj Britaniji. Britanska policija i dalje odbija priznati da je koristi, uprkos nedavnom ispitivanju koje bilježi intenziviranje nadzora mobilnih telefona u državi.

No, paradoks se tu ne završava: članovi makedonskog civilnog društva su često hvalili rad britanske ambasade u Makedoniji kao neprocjenjivog saveznika u borbi za ljudska prava.

Ali promocija efikasne demokratije nije jednosmjerna ulica. Zapadnjačke države daju milijarde u međunarodnoj pomoći, ali zbog poreskih olakšica, protok novca od bogatih država ka državama u razvoju blijedi u poređenju sa protokom koji teče u suprotnom smjeru. Oni osuđuju ratove, ali prodaju oružje koje ih omogućava.

Raširena prodaja špijunske opreme represivnim režimima dio je ovog izvrnutog narativa o podsticanju demokratije, dok se u poslovnom smislu zarađuje na diktaturi. To mora prestati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.