Svetlana Broz: Fašisti ne uspijevaju srušiti sve ono izgrađeno u Jugoslaviji

Književnica Svetlana Broz njenu knjigu Dobri ljudi u vremenu zla promovirat će 23. decembra u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, skoro dvije decenije nakon prvog izdanja 2002. godine, i prevoda na šest jezika.

Kardiologinja, unuka jugoslavenskog vođe Josipa Broza Tita jedna je od najoštrijih kritičarki nacionalističkih politika u zemljama bivše Jugoslavije.

Promocijom dobrih djela učinjenim u toku krvavog bosanskohercegovačkog rata i agresije devedesetih, punih dvadeset godina na stotinama promocija diljem najprestižnijih sveučilišta Evrope i Amerike Broz šalje poruku da plamen antifašizma i dobrote ne može biti ugašen i u najtežim danima.

„Pre dvadeset godina objavljivan je u Srbiji feljton iz knjige Dobri ljudi u vremenu zla u jedinoj i tada i danas čestitoj dnevnoj novini Danas. Taj feljton je zabranio Miloševićev ministar informacija Aleksandar Vučić. Očigledno da Beograd nije imao interes da se suoči s temom ove knjige dok se nije pojavio čestiti i hrabri izdavač, Dragan Stojković, vlasnik izdavačke kuće Most Art Jugoslavija“, kaže Broz u intervjuu za Al Jazeeru, objašnjavajući uoči beogradske promocije zašto su Beograđani trebali čekali dvije decenije na ovaj trenutak?

„Na samoj promociji i posle nje videćemo koliko je stvarno interesovanje za tu vanvremensku temu“, kaže Broz.

Uz autoricu, na promociji u Birčaninovoj 21 će govoriti pozorišni reditelj iz Sarajeva Gradimir Gojer, novinarka i novinar dnevnog lista Danas Snežana Čongradin i Božidar Andrejić te urednik izdanja Most Art Jugoslavija Dragan Stojković.

  • Knjiga je zbirka svjedočanstava ljudi koji su tokom bosanskohercegovačkog rata devedesetih pomagali jedni drugima, iako su bili različitih religija. Je li preambiciozno reći da su ta svjedočanstva poremetila plan da se jednom zauvijek podigne zid među narodima u BiH?

– Mislim da je i zabrana feljtona po knjizi u Srbiji pod Miloševićem, i svi drugi, a bilo ih je mnogo, politički napadi na mene, jer na knjigu niko do sada nije smeo napasti, na svim našim prostorima posledica nemoći nacionalista da se odupru njenom pozitivnom uticaju na čitaoce. Laž Miloševića i njegovih sledbenika da je vekovna mržnja među narodima na Balkanu samo čekala kada će moći da se iskaže i da je to uzrok ratova na Balkanu, razotkriva se u svakoj rečenici mojih sagovornika. O kakvoj to vekovnoj mržnji govore ako su stotine, pa i hiljade ljudi bile spremne rizikovati, pa i žrtvovati život zarad svojih moralnih normi i odbrane nepravedno progonjenih, i onda kada su oni pripadali drugoj etničkoj ili verskoj grupi? Ti ljudi su svojim nepristajanjem na zločin pripadnika sopstvene grupe prema drugom, u to vreme, pa čak i danas za neke bili izdajnici sopstvene grupe, ali su definitivno sprečili plan da se jednom zauvijek podigne zid među narodima u BiH. Ova knjiga samo je osvetlila njihovu istorijsku ulogu.

  • Novinar Le Monde Remy Ourdan ide i dalje, on poziva da gestove vaših junaka proučava svjetska javnost?

– Ourdan je bio u pravu. Knjiga je doživela prevode na češki, poljski, engleski, francuski, španski i italijanski jezik i stotine promocija širom sveta. Korištena je na preko pedeset američkih univerizeta i isto toliko evropskih, uz moja predavanja. Stotine radova su napisane o njoj i veoma je citirana u svetu. Četiri pozorišne predstave, dve u Italiji i dve u BiH su napravljene po njoj i sve četiri se godinama igraju. Svet se uči iz našeg iskustva i bavi proučavanjem nesebičnosti ljudske dobrote najčešće da bi pokušao to znanje staviti u funkciju edukacije budućih generacija, koje moraju znati da uvek postoji mogućnost izbora hoćemo li ostati ljudi ili ćemo postati neljudi u teškim vremenima.

  • Izet Sarajlić u predgovoru knjige Dobri ljudi u vremenu zla govori o tome kako je Bosna tokom Drugog svjetskog rata sačuvala vašeg djeda Josipa Broza Tita. Vi ste također odabrali Bosnu. Šta za vas predstavlja ta zemlja? Je li Remy Ourdan u pravu kada kaže, opet pozivajući se na vas, da u Bosni opstaje jugoslovenski duh i želja za zajedničkim životom?

– Bosna i Hercegovina je zemlja paćenica, koju su hteli ratom, ali sreća nisu uspeli, i još uvek žele raskomadati, sada političkim sredstvima, svi pobornici nikada ugašenih ideja velike Srbije i velike Hrvatske, a sada i ratni profiteri na visokim funkcijama, koji su ispleli čvrst lanac organizovanog kriminala na Balkanu. Ali u toj zemlji žive i ljudi koji su bili najbolji kada je to bilo najteže, samo što već decenijama najčešće ne znaju izabrati čestite predstavnike neuprljane kriminalom. Rekla bih danas da u Bosni opstaje bosanski duh i želja za zajedničkim životom, osim kod onih koji svojoj deci ne znaju objasniti zašto su činili zločine kada im se činilo da je to nekažnjivo.

  • Svetislav Basara savjetuje da po zloj prošlosti ne treba kopati, osim ako je to u svrhu pokajanja. Vi vašim knjigama uvijek iznova oživljavate prošlost. Može li se ići u budućnost bez raščišćavanja računa s prošlošću?

– Nigde se ne može ići bez čistih računa. To se potvrdilo i nakon Drugog svetskog rata, a potvrđuje se i danas. Sva društva koja su učestvovala u ratovima devedesetih do danas nisu nikuda stigla isključivo zbog bežanja od istine o tim bestijalnim godinama. I danas se ratni zločinci veličaju kao heroji i to neretko od strane najviših predstavnika vlasti, negiraju se ratni zločini i genocid, svaljuje se krivica na “one druge”, ne otvara se pitanje istine i odgovornosti, ne traži se iskreni oproštaj od žrtava, pa samim tim žrtve žive u opravdanom strahu da se zločin može ponoviti. A društva ostaju u kalu svoje istorijske odgovornosti, bez mladih ljudi koji odlaze tamo gde mogu živeti dostojanstven život. Sve to diriguju isti oni iz lanca organizovanog kriminala na Balkanu, koji su sve stubove normalnog društva srušili u ime sopstvenog interesa.

  • Uz sve napore, u Bosni i Hercegovini i dalje ne postoji zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola. Vi ste također taj zakon inicirali više puta. Gdje nastaje problem?

– Problem je uvek na istom mestu, iako sve civilizovane zemlje u Evropi imaju takav zakon, čak i onda kada ga mnogi krše, kao što je to slučaj u Italiji: dakle, oni koji sede u skupštinskim klupama državnog parlamenta odbijajući da izglasaju takav zakon uvek se pozivaju na vitalni nacionalni interes, što znači da im je najvažnije za opstanak upravo pitanje zaštite fašista od zakona! Ili, jasnije rečeno: svaka politička partija čiji predstavnici žele da fašisti nekažnjeno ruše Bosnu i Hercegovinu, zapravo je sama fašistička i trebalo bi je zabraniti. A to će se moći uraditi tek onda kada se usvoji zakon o zabrani fašističkih organizacija i upotrebi njihovih simbola. Tu se zatvorio krug. Pitanje je kako sa vlasti skloniti fašiste da bi prodisala većina stanovnika? Samo oni sami to mogu, niko to neće učiniti u njihovo ime, a ako ne iskoriste nenasilne načine neće svojoj deci ostaviti mogućnost izbora.

  • Etno-nacionalne politike još uvijek se nastoje razračunati sa Brozovom Jugoslavijom. Koliko su uspjeli u tome?

– SFR Jugoslavija ubijena je 1991. Uspeli su je ubiti. Iako je od tada prošlo dvadeset osam godina mnogi se i danas bacaju blatom na zemlju u kojoj su se školovali, a nisam ni jednom čula da je iko od njih vratio svoju fakultetsku diplomu iz tog vremena, pa čak ni vozačku dozvolu. I bacaće se blatom na nju još dugo, jer njihova fašistička opredeljenja neće nikada ostvariti ni deo blagodeti u kojima su uživali stanovnici SFR Jugoslavije. Ipak nisu do sada uspeli da sruše i unište sve ono što je Jugoslavija u Titovo vreme izgradila. Uspeli su samo da naprave bantustane izvan kojih ih niko niti poznaje niti poštuje. Ali, oni su sami sebi dovoljni, a narod im služi samo da imaju koga izrabljivati i da za njih ima ko glasati.

  • Gdje Josipa Broza danas ima najmanje, a gdje najviše, ako se posmatraju zemlje nekadašnje Jugoslavije?

– Nemam te statičke podatke, a teško je praviti ozbiljnu procenu na osnovu ličnih utisaka. Mislim da Tita pamte i poštuju u svim zemljama nastalim nakon ubistva Jugoslavije svi oni koji ne potiču iz porodica opterećenih gubitništvom kolaboracionista u Drugom svetskom ratu. Oni koji nose takvo nasleđe prekrajaju istoriju da bi se bolje osećali. Smešni su van prostora Balkana, ali, to je njihov problem.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.