Najveće misterije Srbije: Četiri čuda na koje nema odgovora!

Milenijumi istorije, promjena civilizacija i kultura, desetina vojska i osvajača ostavili su iza sebe pitanja na koja dan danas ne postije racionalni odgovori. Posljednja misterija Srbije, vjerovatno najveća, bila je aktuelna kada je za 21. decembar 2012. bio “zakazan” smak svijeta! Cijela Evropa je pričala o ljudima koji traže spas na Rtnju jer se vjerovalo da se pod planinom krije piramida koju su izgradili vanzemaljci, prije više hiljada godina… Ali, to nije jedina nepoznanica na koje nema odgovora.

4. SREDNjEVJEKOVNI GRAD ŽRNOV!

Da li znate da se u okolini Beograda nalazilo fantastično srednjevjekovno utvrđenje i ostaci drevnog grada? Njegova istorija je toliko bogata i važna da ga se ne bi postidjele ni najveće svjetske metropole. Recimo tamo su pronađeni ostaci Keltske kulture i njihovog naselja, Rimljani su na istom mjestu imali svoje utvrđenje dok su naši preci Srbi u srednjem vijeku tu podigli tvrđavu. Kasnije, 1442. godine su je osvojili Turci a onda i dodatno proširili pošto se nalazila na mjestu važnom za odbranu Beograda.

Grad se nalazio na Avali i zvao se Žrnov. Ali o njemu nećemo saznati više ništa.

Zašto sigurno se pitate?

Zato što je jednog finog 19. aprila, Kralj Aleksandar došao i sve porušio.

Šta?


Zapravo nikome nije baš sasvim jasno zašto se to desilo.

Evo priče.

Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević je na proljeće 1934. godine odlučio da sagradi Spomenik Neznanom junaku a zadatak da ga osmisli prepustio je poznatom umjetniku Ivanu Meštroviću. I ne bi tu bilo ništa čudno da nije odabrao prilično neobično mjesto za njega. Sam vrh Avale na kome se nalazila tvrđava srednjevjekovnog grada Žrnova, kao i važno arheološko nalazište. 

Koliko je ideja da se sruši Žrnov bila neočekivana vidi se iz tadašnje reakcije beogradske čaršije. Neki su čak mislili da je u pitanju trač. Ali apeli javnosti nisu urodili plodom pa je sve minirano dinamitom i zauvijek uništeno. 

I stvarno nikome nije jasno šta se zapravo desilo i zašto je kralj uradio nešto tako suludo. Neki smatraju da je bio mason, baš kao i Ivan Meštrović koji je osmislio Spomenik neznanom Junaku, a da je cio spomenik prepun masonskih simbola.

Drugi misle da je to uradio kako bi uništio srpsku istoriju. Treći da je u pitanju manijakalna opsesija jugoslovenstvom koje je simbolizovano u Karijatidama – kamenim skulpturama žena u narodnim nošnjama šest Banovina kraljevine Jugoslavije.

Neki izvori navode da je kralj umislio da je utvrđenje bilo Tursko i da ga je zato porušio greškom.

U svakom slučaju, zauvijek će ostati misterija šta se sve nalazilo ispod zidina Žrnova, kao i zašto je kralj to uradio. 

I za kraj još jedna pikanaterija o Kralju Aleksandru. On je odložio završetak radova na zgradi Skupštine Jugoslavije zbog toga što mu je jedna gatara prorekla da će biti ubijen kada se završe radovi. Skupština nije završena, a on je ubijen. Eh te gatare, ne možeš se pouzdati u njih… Čitajte dalje!

3. ČUDOTVORNA PLANINA RTANj

Rtanj je jedna od mnogih planina u centralnoj Srbiji. Možda ste nekada tamo bili na ekskurziji i mogli da vidite prelijepe padine, netaknutu prirodu i pogled koji puca.

Ali pored toga ona krije i još par zanimljivih sitnica koje će vas možda zanimati. Recimo dovoljno je da se udaljite malo i bacite pogled na nju. A onda ćete brzo reći nešto poput – majku mu pa ovo je piramida. Zapravo toliko savršena piramida da je čak čuveni pisac naučne fantastike Artur Klark smatrao da se u planini krije piramida, odnosno najstarija tvorevina vanzemaljske civilizacije.

Ljudi to je Artur Klark koji je napisao Odiseju i predvidio mnoge stvari koje su se zaista već dogodile. Ok, sada vam je valjda jasno da Rtanj nikako nije obična planina.

Neki ljubitelji naučne fantastike su čak ubijeđeni da se u planini krije svemirski brod koji će pred sam smak svijeta poletjeti, a svi koji se tu zateći će moći da krenu nu svemir na daleko ali vrlo lijepo mjesto.

Upravo zbog toga krajem 2012. godine, pred očekivanu apokalipsu, ljudi širom svijeta su plaćali i na desetine hiljada evra za smještaj na našoj planini. Smak svijeta je ispalio ali nikad se ne zna za sljedeći.

Ne brinite se, i bez smaka svijeta planinu Rtanj okružuju brojne misterije. 

Recimo lokalno stanovništvo je sasvim ubijeđeno da se u pećinama u unutrašnjosti planine nalazi do sada neviđeno blago. Legenda kaže da je vrhu planine živio čarobnjak koji je čuvao ogromno bogatstvo. Koje nikada nije pronađeno, čisto da znate.

Ni to nije sve. Za Rtanj se vezuje i priča o bogatoj jevrejskoj porodici Minh koja je posjedovala paraćinsku fabriku štofova, a kasnije i rtanjski rudnik kamenog uglja. Julius Minh izvršio je samoubistvo pod potpuno nerazjašnjenim okolnostima, a njegova supruga Greta je sagradila crkvicu-kapelu na vrhu planine Rtanj. 

A onda je srušena do temelja.

Možda se pitate zašto?

Pa zato što svi misle da je ispod nje bilo skriveno blago bogatih jevreja. Ni to blago još nije pronađeno.

Uz sve to postoji zaista puno svjedoka paranormalniha pojava koje se često dešavaju oko planine. Nemojte se iznenaditi ako tamo vidite svijetleće lopte, neidentifikovane letjeće objekte ili ako instrumenti izmjere čudna zračenja i energetska polja. I ko zna šta još.

Nije vam dosta?

Ok, onda bi trebalo da znate da su Nijemci za vrijeme drugog svjetskog rata pronašli na Rtnju jednog Grka koji ne zna kako se tu našao, pošto je posljednje čega se sjeća bilo da je čuvao svoje ovce. Kao i da je upravo 1800 i neka godina a ne sredina 20 vijeka. O da. I postoje dokumenti o tom slučaju.

Dakle vrlo čudno mjesto taj Rtanj, kažemo vam…

2. KALEMEGDAN I ONO ISPOD NjEGA

Zamislite mjesto gdje se već nekih 2.000 godina ljudi okupljaju, svađaju, ratuju i mire, osvajaju ga i gube. Mjesto tako savršeno za život zato što se nalazi na ušću dvije velike evropske rijeke, mjesto na putu između istoka i zapada.

Zamislili? 

E pa to vam je otprilike Beograd i tačnije Kalemegdan.

A sada zamislite koliko je sve tajni i misterija moglo da se nakupi za tih 2.000 godina. Više nego što mislite a mi ćemo vam otkriti samo one ispod zemlje.

Epicentar većine legendi je Rimski bunar. On je dubok 51 metar, a ima oko 200 stepenika do dna. I još par jezivih priča uz to. Recimo da su ga dugo nazivali pupak svijeta gdje je mitski junak Orfej silazio u podzemni svijet.

Inače trebalo bi da znate da bunar uopšte nije Rimski, već austrijski a sazidan je od 1717. do 1731. godine). Ipak, postoje teorije da su još Rimljani sproveli vodu do Kalemegdana iz Malog Mokrog Luga pa vjerovatno odatle veza.

Evo još par podataka. Čuveni Alfred Hičkok je bio toliko oduševljen bunarom da je rekao da iz njega crpi inspiraciju. Zanimljiv izbor riječi. Već vijekovima se smatra da se u njemu i dalje krije blago.

To su naravno čuli i Nijemci pa su ga istraživali za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dvojica ronilaca se nikada nisu vratili i niko ne zna šta im se desilo pošto njihovi ostaci nikada nisu nađeni.

A kada smo već ispod zemlje pozabavimo se i lagumima.

Zapravo hodnici i pećine su mnogo veći nego što možete da zamislite i nastajali su milenijumima. Bukvalno!

Još Rimljani su počeli da kopaju. Tako se najveća pećina nalazi ispod Tašmajdana i stara je oko osam miliona godina. Ovaj prostor koristili su još Rimljani, pa onda Turci i na kraju Nijemci. Pećina je toliko velika da je bila rezervno komandno mjesto generala Alexandera Löhra. On je poslije hapšenja 1944. jugoslovenskim vlastima pokazao šta se sve nalazi u tašmajdanskim lagumima, pa su čak i naši partizani bili iznenađeni.

Zapravo dobar dio hodnika ispod Beograda još uvijek nije istražen. Ali zna se recimo da su Ispod Prirodno-matematičkog fakulteta nalaze podzemni prolazi koji vode do obale Dunava. Od Kalemegdana preko Očne klinike u Džordža Vašingtona, pa sve do Višnjičke banje postoji sistem podzemnih hodnika za koje ne znamo čemu su služili. 

Jedan od hodnika krije i podzemno jezero čisto da znate. 

Ali najveće pitanje je tunel koji navodno povezuje Kalemegdan i Gardoš. Arheolozi će za ovu priču uvijek da kažu da je obična gradska legenda, ali narod o tome priča već decenijama. A znate kako se kaže? Gdje ima dima ima i vatre.

1. VAMPIRI

Šta mislite šta je najpoznatija stvar po kojoj ljudi širom svijeta znaju za Srbiju? Novak Đoković? Košarka? Fudbal? Ok, znamo da nije fudbal. Ali nije ni Novak Đoković.

Najpoznatiji, najrašireniji i najveći srpski brend je VAMPIR. Da, dobro ste pročitali. To je jedina internacionalna riječ srpskog porijekla. 

Ali nemojte se smijati, priča je mnogo bizarnija nego što možete da pretpostavite.

ve počinje negdje u 18. vijeku kada Evropom počinju da se šire jezivi izvještaji o mitskim bićima na Balkanu.

Prvo pominjanje vampira u nekom pisanom izvoru je u austrijskom časopisu „Vossiche Zeitung“, broj 98, koji je objavljen 1725. godine. List piše da je u selu Kisiljevu u današnjoj Srbiji, ali tada Austriji, umro izvjesni Petar Blagojević, a poslije njega još deset osoba u narednih 24 časa. Vlasti su iz Beča poslali ljekare i otkrili da je Blagojević ležao u kovčegu živ i sa ostacima krvi na usnama.

“Kada su otvorili sanduk, vidjeli su da je pokojnikovo tijelo neraspadnuto, kao da je sahranjeno prije nekoliko sati, a ne prije 10 nedjelja. Poslije probijanja glogovim kocem, iz Petrovog tijela, nosa i ušiju potekla je svježa, crvena krv. Mještani su tijelo spalili, dok je pop čitao molitve. Poslije ovog čina, prestale su misteriozne smrti u selu”, pišu tadašnji izvori.

Ipak naš najpoznatiji vampir je Sava Savanović, vodeničar iz sela Zarožje kod Bajine Bašte.

Ovo vam je legenda. 

Sava Savanović je bio imućan trgovac. Zaljubio se u mnogo mlađu djevojku i zaprosio je kod oca koji ga je odbio pošto je bio mnogo stariji. Sava se poslije toga promijenio, postao mrzovoljan i ljutljiv. A onda je odlučio da ubije djevojku da bi se osvetio. Nešto u fazonu – bićeš moja ili ničija. Upucao je u leđa, a onda je njegov brat koji ga je pratio pokušao da mu otme kuburu. Tada su naišli pastiri koji su Savu zatukli motkama a brata mu upucali.

A onda se Sava povampirio. Legenda kaže da je sljedećih 99 godina pio krv mještanima oko vodenice na rijeci Rogačici.

I to vam je otprilike to. Ah da zamalo da zaboravimo, i dalje postoje priče mještana koji tvrde da je Sava i dalje tu i da vreba žrtve. Ako ste dovoljno hrabri možete da skoknete do Zarožja i prespavate u vodenici. Već neko vrijeme je u vlasništvu porodice Jagodići.

A sada malo nauke za kraj. 

Ruski naučnici tvrde da vampiri postoje. Zapravo kažu da su legende zasnovane na rijetkoj bolesti po imenu porfirija. Ljudi oboljeli od nje imaju upravo simptome kao i vampiri: nedovoljno gvožđa u krvi zbog čega bi mogli da imaju potrebu da piju tuđu krv, veoma blijed ten kože, dok im sunce veoma smeta.

Takođe istina je i da postoje izvještaji širom svijeta o ljudima koji su pronađeni bez i jedne kapi krvi u organizmu sa ranama na vratu. Čisto da znate… Ok, pa da li to znači da postoje? Ili ne? Nikada nećemo saznati, ali je jedno sigurno. Vampiri podstiču iz Srbije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.