U pitoresknom selu Yarumal na Andama, 82-godišnja starica stavlja svoju djecu u srednjim godinama na spavanje.
Gospođa Cuartas prisiljena je brinuti se za svoje troje djece unatoč tome što joj i samoj nečija pomoć ne bi bila na odmet.
Njezina djeca pogođena su seoskim prokletstvom: nečim što oni zovu ‘La Bobera’, u slobodnom prijevodu budalastost.
Naime, mnogi od 5 hiljada stanovnika tog kolumbijskog sela imaju genetsku mutaciju, odnosno grešku na 14. kromosomu koja predisponira Alzheimerovu bolest, a većina ih zapadne u teško stanje demencije već sa 40 godina života.
Kako se stanovnici međusobno vjenčavaju i dobivaju djecu, Alzheimer se selom sumanuto širi.
– Strašno je vlastitu djecu gledati ovakvu. Ovo ne bih poželjela ni bijesnom psu.
To je najstrašnija bolest s kojom se svijet suočava – kazala je gospođa Cuartas za ugledni New York Times.
Jedan od njenih sinova Dario (55), koji nosi pelene zbog nemogućnosti kontroliranja mokrenja i stolice, mora biti privezan za stolac jer ima ispade bijesa, a njezina kći Maria Elsy (61) potpuno je nijema i hranu dobiva preko cjevčica u nosu.
Maria Elsy radila je kao medicinska sestra prije nego li je, u dobi od 48 godina, počela zaboravljati stvari.
Drugi sin gospođe Cuartas Oderis (50) može zapamtiti samo jednu stvar koju treba kupiti u trgovini.
Ljudi koji su naslijedili mutaciju gena imaju 50 posto više šanse da razviju Alzheimerovu bolest, čak i u dobi od samo 32 godine.
Bolest počinje sa zaboravnošću, no polako napreduje prema potpunoj dezorijentiranosti, sumanutim idejama i agresivnosti.
Neurolog Francisco Lopera, koji je odrastao u Yarumalu, nada se da postoji rješenje za seosko prokletstvo.
Prije 30 godina krenuo je u ambicioznu misiju: pronaći tretman kojim će spriječiti Alzheimera, najuobičajeniji oblik demencije u svijetu.
– Većina tretmana je bilo bezuspješna jer su primijenjeni prekasno.
Naša strategija jest intervenirati prije nego bolest uništi mozak – kazao je dr. Lopera koji zadnjih nekoliko mjeseci testira eksperimentalni lijek na grupi od 300 zdravih pacijenata u dobi od 30 do 60 godina koji imaju određenu genetsku mutaciju.
Aktivna molekula cilja proteine koji napadaju mozak i vode do demencije, a ova testiranja su dio 100 milijuna dolara teškog projekta koji financira Nacionalni institut za javno zdravlje i američki istraživački institut Banner, kao i švicarska farmaceutska grupacija Roche.
Rezultati se očekuju oko 2020.
– Ne znamo što uzrokuje Alzheimerovu bolest, no u jedan posto slučajeva diljem svijeta, riječ je o genetici – napominje Lopera.
– Neki kažu da bi se prije ubili nego bolovali od Alzheimera.
A onda se razbole i zaborave na svoju želju – kaže Lucia Madrigal, medicinska sestra na neuroznanstvenom odjelu koji organizira radionice kognitivne stimulacije za pacijente.
Marta, 72-godišnja baka iz Yarumala, moli se da tretmani dr. Lopere uspiju.
Njene dvije kćeri, koje imaju 43 i 47 godina, pate od gubitka pamćenja i, kako kaže, postale su opet mala djeca.
Treća kćer, 53-godišnja Alitee, postala je ‘samo tijelo’ koje pije iz dječje flašice.
– Povjerila sam svoju djecu Bogu. Sada su u njegovim rukama – zaključuje.
